Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[21:1]

Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.

[21:2]

I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju

[21:3]

srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: “Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?”

[21:4]

Gospodar moj zna – reče on – “šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!”

[21:5]

Oni, čak, govore: “To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!”

[21:6]

Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?

[21:7]

I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

[21:8]

Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.

[21:9]

Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.

[21:10]

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?

[21:11]

A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!

[21:12]

I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.

[21:13]

Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.

[21:14]

Teško nama, – oni bi govorili – “mi smo, zaista, nevjernici bili!”

[21:15]

I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.

[21:16]

Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.

[21:17]

Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,

[21:18]

Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite!

[21:19]

Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

[21:20]

hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.

[21:21]

Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?

[21:22]

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!

[21:23]

On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

[21:24]

Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: “Dokažite!” Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.

[21:25]

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!”

[21:26]

Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.*

[21:27]

Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

[21:28]

On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu, brižni.

[21:29]

A onoga od njih koji bi rekao: “Ja sam, doista, pored Njega, bog!” – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.

[21:30]

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

[21:31]

Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.

[21:32]

I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.

[21:33]

I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.

[21:34]

Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?

[21:35]

Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.

[21:36]

Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: “Je li to onaj koji vaše bogove huli?” A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

[21:37]

Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!

[21:38]

Oni govore: “Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

[21:39]

A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,

[21:40]

nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!

[21:41]

I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.

[21:42]

Reci: “Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?” Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću.

[21:43]

Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!

[21:44]

Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!

[21:45]

Reci: “Ja vas opominjem Objavom!” – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju.

[21:46]

A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: “Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!”

[21:47]

Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice,* Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispit

[21:48]

Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,

[21:49]

za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.

[21:50]

A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?

[21:51]

Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

[21:52]

Kad on ocu svome i narodu svome reče: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”

[21:53]

Oni odgovoriše: “I naši preci su im se klanjali.”

[21:54]

I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi – reče.

[21:55]

Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ? – upitaše oni.

[21:56]

Ne- reče – “Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.

[21:57]

Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!” –

[21:58]

I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.

[21:59]

Ko uradi ovo sa bogovima našim – povikaše oni – “zaista je nasilnik?”

[21:60]

Čuli smo jednog momka kako im huli- rekoše -“ime mu je Ibrahim.”

[21:61]

Dovedite ga da ga ljudi vide – rekoše – “da posvjedoče.”

[21:62]

Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime? – upitaše.

[21:63]

To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti – reče on.

[21:64]

I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: “Vi ste, zaista, nepravedni!”

[21:65]

Zatim glave oboriše i rekoše: “Ta ti znaš da ovi ne govore!”

[21:66]

Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti? – upita on.

[21:67]

Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite? –

[21:68]

Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti! – povikaše.

[21:69]

O vatro, – rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!”

[21:70]

I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo

[21:71]

i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

[21:72]

i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,

[21:73]

i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

[21:74]

I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao –

[21:75]

i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.

[21:76]

I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo

[21:77]

i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

[21:78]

I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –

[21:79]

i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri učiniti.*

[21:80]

I naučismo ga da izrađuje pancire* za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?

[21:81]

A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili;* a Mi sve dobro znamo;

[21:82]

i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

[21:83]

I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” –

[21:84]

odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.

[21:85]

I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.

[21:86]

I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.

[21:87]

I Zunnunu* se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” –

[21:88]

odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.

[21:89]

I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!”* –

[21:90]

odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

[21:91]

A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo* i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.

[21:92]

Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!

[21:93]

I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

[21:94]

Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.

[21:95]

A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.

[21:96]

I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali

[21:97]

i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!”

[21:98]

I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.

[21:99]

Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,

[21:100]

u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

[21:101]

A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti,

[21:102]

huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati,

[21:103]

neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: “Evo ovo je vaš dan, vama obećan!” –

[21:104]

onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.

[21:105]

Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

[21:106]

U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

[21:107]

a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

[21:108]

Reci: “Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!”

[21:109]

I ako oni leđa okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;

[21:110]

On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,

[21:111]

a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.”

[21:112]

Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili! – reče on – “a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite.”