Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[29:1]

Elif Lam Mim.

[29:2]

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni?

[29:3]

A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

[29:4]

Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju!

[29:5]

Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a On sve čuje i sve zna!

[29:6]

A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

[29:7]

Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

[29:8]

Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o

[29:9]

One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.

[29:10]

Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha” – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: “Bili smo uz vas

[29:11]

Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.

[29:12]

Nevjernici govore vjernicima: “Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!” – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu,

[29:13]

ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, će na Sudnjem danu odgovarati.

[29:14]

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.

[29:15]

I Mi smo njega i one što su bili u lađi – spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.

[29:16]

A i Ibrahima. “Allahu se jedino klanjate” – govorio je on narodu svome – “i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.

[29:17]

Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti.” –

[29:18]

Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.

[29:19]

Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ničega stvara? On će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.

[29:20]

Reci: “Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;

[29:21]

On kažnjava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On hoće, i njemu ćete se vratiti.

[29:22]

Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zaštitinika ni pomagača.

[29:23]

A onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime, njima nije stalo do Moje milosti – njih čeka patnja nesnosna.”

[29:24]

Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga ili spalite!” – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.*

[29:25]

Vi ste – reče on – “mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, vatra [1]

[29:26]

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: “Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar.”

[29:27]

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali, a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti.

[29:28]

I Luta. Kada narodu svome reče: “Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio:

[29:29]

s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite” – odgovor naroda njegova bijaše: “Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!”

[29:30]

Gospodaru moj, – reče on – “pomozi mi protiv naroda grješnog!’

[29:31]

I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: “Mi ćemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici.”

[29:32]

U njemu je Lut – reče Ibrahim. – “Mi dobro znamo ko je u njemu” – rekoše oni – “mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

[29:33]

I kad izaslanici naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. “Ne boj se i ne brini se” – rekoše oni – “mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti

[29:34]

A na stanovnike ovoga grada spustićemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici.”

[29:35]

I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.*

[29:36]

A u Medjen brata njihova Šuajba: “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!”

[29:37]

Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

[29:38]

A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio;

[29:39]

I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

[29:40]

I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

[29:41]

Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!

[29:42]

Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju ništa ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!

[29:43]

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.

[29:44]

Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju.

[29:45]

Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.

[29:46]

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.”

[29:47]

Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.

[29:48]

Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.

[29:49]

A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju –

[29:50]

i govore: “Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka čuda poslana?” Reci: “Čuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem.”

[29:51]

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.

[29:52]

Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su izgubljeni.

[29:53]

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.

[29:54]

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a Džehennem će sigurno sve nevjernike obuhvatiti

[29:55]

na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a melek rekne:“Ispaštajte za ono što ste radili!”

[29:56]

O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se samo Meni klanjajte!

[29:57]

Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.

[29:58]

One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili,

[29:59]

onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!

[29:60]

A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.

[29:61]

A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?” – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?

[29:62]

Allah u izobilju daje hranu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; – Allah, zaista, zna sve.

[29:63]

A ako ih upitaš: “Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?” – sigurno će reći: “Allah!” – a ti reci: “Hvala Allahu!” – ali većina njih ne shvaća.

[29:64]

Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!

[29:65]

Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju

[29:66]

da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im Mi dajemo, i da bi uživali. A znaće oni!

[29:67]

Zar ne vide da smo Harem* svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni?

[29:68]

I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu?

[29:69]

One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!