Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[90:1]

Kunem se gradom ovim,*

[90:2]

a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome,*

[90:3]

i roditeljem i onim koga je rodio,

[90:4]

Mi čovjeka stvaramo da se trudi.

[90:5]

Misli li on da mu niko ništa ne može?

[90:6]

Utrošio sam blago nebrojeno! – reći će.

[90:7]

Zar misli da ga niko vidio nije?

[90:8]

Zar mu nismo dali oka dva

[90:9]

i jezik i usne dvije,

[90:10]

i dobro i zlo mu objasnili?

[90:11]

Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –

[90:12]

A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –

[90:13]

roba ropstva osloboditi,

[90:14]

ili, kad glad hara, nahraniti

[90:15]

siroče bliska roda,

[90:16]

ili ubogoga nevoljnika,

[90:17]

a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;

[90:18]

oni će biti – sretnici!

[90:19]

A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,

[90:20]

iznad njih će vatra zatvorena biti.