Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[89:1]

Tako mi zore,

[89:2]

i deset noći,*

[89:3]

i parnih i neparnih,

[89:4]

i noći kada nestaje –

[89:5]

zar to pametnom zakletva nije…?

[89:6]

Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,

[89:7]

sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima,

[89:8]

kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo;

[89:9]

i Semudom, koji je stijene u dolini klesao,

[89:10]

i faraonom, koji je šatore imao –

[89:11]

koji su na Zemlji zulum provodili

[89:12]

i poroke na njoj umnožili,

[89:13]

pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio,

[89:14]

jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.

[89:15]

Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!”

[89:16]

A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!”

[89:17]

A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete,

[89:18]

i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate,

[89:19]

a nasljedstvo pohlepno jedete*

[89:20]

i bogatstvo pretjerano volite.

[89:21]

A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi

[89:22]

i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda,

[89:23]

i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! –

[89:24]

i reći: “Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!”

[89:25]

Tog Dana niko neće kao On mučiti,

[89:26]

i niko neće kao On u okove okivati!

[89:27]

A ti, o dušo smirena,

[89:28]

vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,

[89:29]

pa uđi među robove Moje,

[89:30]

i uđi u Džennet Moj!