Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[15:1]

Elif Lam Ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!

[15:2]

Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.

[15:3]

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!

[15:4]

A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,

[15:5]

nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

[15:6]

Oni govore: “Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!

[15:7]

Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!”

[15:8]

Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.

[15:9]

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

[15:10]

I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

[15:11]

i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.

[15:12]

Eto tako Mi Kur’an uvodimo u srca nevjernika,

[15:13]

oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.

[15:14]

Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

[15:15]

opet bi oni, zacijelo, rekli: “Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!”

[15:16]

Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili

[15:17]

i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;

[15:18]

a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

[15:19]

A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste,

[15:20]

i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

[15:21]

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

[15:22]

Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.

[15:23]

I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,

[15:24]

i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći,

[15:25]

a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.

[15:26]

Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,

[15:27]

a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

[15:28]

I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,

[15:29]

i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!”

[15:30]

svi meleki su se, zajedno poklonili,

[15:31]

osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.

[15:32]

O Iblise, – reče On – “zašto se ti ne htjede pokloniti?”

[15:33]

Nije moje – reče – “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.”

[15:34]

Onda izlazi iz Dženneta- reče On – “nek si proklet

[15:35]

i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!”

[15:36]

Gospodaru moj, – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!”

[15:37]

Daje ti se rok – reče On –

[15:38]

do Dana već određenog.

[15:39]

Gospodaru moj, – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

[15:40]

osim među njima Tvojih robova iskrenih.”

[15:41]

Ove ću se istine Ja držati – reče On:

[15:42]

Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.

[15:43]

Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,

[15:44]

on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

[15:45]

oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti.

[15:46]

Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!

[15:47]

I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti,

[15:48]

tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.

[15:49]

Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv,

[15:50]

ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!

[15:51]

I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim –

[15:52]

kada su mu ušli i rekli: “Mir!” – on je rekao: “Mi smo se vas uplašili.”

[15:53]

Ne plaši se!” – rekoše – donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati.”

[15:54]

Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala? – reče on – “čime me radujete?”

[15:55]

Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti – rekoše oni -, “zato nadu ne gubi!”

[15:56]

Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli – reče on

[15:57]

i upita: “A šta vi hoćete, o izaslanici?”

[15:58]

Mi smo poslani narodu navjerničkom – rekoše –

[15:59]

samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,

[15:60]

osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.”

[15:61]

I kad izaslanici dođoše Lutu,

[15:62]

on reče: “Vi ste, doista, ljudi neznani!”

[15:63]

Ne! – rekoše oni. Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,

[15:64]

donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.

[15:65]

Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!”

[15:66]

I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

[15:67]

U to dođoše stanovnici grada, veseli.

[15:68]

Ovo su gosti moji – reče on – “pa me ne sramotite,

[15:69]

i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!”

[15:70]

A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš? – povikaše oni.

[15:71]

Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih! – reče on.*

[15:72]

A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.

[15:73]

I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,

[15:74]

i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili –

[15:75]

to su, zaista, pouke za one koji posmatraju –

[15:76]

on je pored puta, i sada postoji;*

[15:77]

to je doista pouka za one koji vjeruju.

[15:78]

A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,*

[15:79]

pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.*

[15:80]

I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,*

[15:81]

a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.

[15:82]

Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

[15:83]

pa i njih u svitanje strašan glas zadesi

[15:84]

i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.

[15:85]

Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti,

[15:86]

Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući. –

[15:87]

Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju,* i Kur’an veličanstveni ti objavljujemo. –

[15:88]

Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih* i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi

[15:89]

i reci: “Ja samo javno opominjem!” –

[15:90]

kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,

[15:91]

one koji Kur’an na dijelove dijele.

[15:92]

I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati

[15:93]

za ono što su radili!

[15:94]

Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani,

[15:95]

Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju,

[15:96]

koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni!

[15:97]

Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore,

[15:98]

zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj

[15:99]

i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!