ebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[18:1]

Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego

[18:2]

ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

[18:3]

u kojoj će vječno boraviti,

[18:4]

i da opomene one koji govore: “Allah je Sebi uzeo sina.”

[18:5]

O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!

[18:6]

Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?

[18:7]

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,

[18:8]

a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.

[18:9]

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?*

[18:10]

Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost”,

[18:11]

Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.

[18:12]

Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

[18:13]

Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.

[18:14]

Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

[18:15]

Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?

[18:16]

Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.”

[18:17]

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa – obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! – kome Allah ukaže na Pravi put, on će Prav

[18:18]

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

[18:19]

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” – upita jedan od njih. – “Ostali smo dan ili dio dana” – odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali” – rekoše. “Pošaljite, jednog od v

[18:20]

jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!”

[18:21]

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje,* kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: “Sagradite na ulazu u nju og

[18:22]

Neki će reći: “Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti”, a neki će govoriti: “Bila su petorica, pas njihov je bio šesti”, nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: “Bila su sedmorica, a pas njihov

[18:23]

I nikako za bilo šta ne reci: “Uradiću to sigurno sutra!” – ne dodavši:

[18:24]

“Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci:“Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.”

[18:25]

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.

[18:26]

Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.”

[18:27]

Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

[18:28]

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo sr

[18:29]

i reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se te

[18:30]

One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio –

[18:31]

čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boraviš

[18:32]

I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.

[18:33]

Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

[18:34]

On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: “Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!”

[18:35]

I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

[18:36]

i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.”

[18:37]

I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

[18:38]

Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.

[18:39]

A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

[18:40]

pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,

[18:41]

ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada.”

[18:42]

I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam sm

[18:43]

I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

[18:44]

Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

[18:45]

Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!

[18:46]

Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.

[18:47]

A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,

[18:48]

pred Gospodarom tvojim biće oni u redove poredani: “Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.”

[18:49]

I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama!” – govoriće – “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upi

[18:50]

A kad smo rekli melekima: “Poklonite se Ademu!” – svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su va

[18:51]

Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.

[18:52]

A na Dan kad On rekne: “Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji!” – i kad ih pozovu, oni im se neće odazvati i Mi ćemo učiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza,

[18:53]

i grješnici će ugledati vatru i uvjeriće se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.

[18:54]

U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.

[18:55]

A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.

[18:56]

Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.

[18:57]

I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti

[18:58]

Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.

[18:59]

A ona sela i gradove* smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili.

[18:60]

A kada Musa reče momku svome: “Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.”*

[18:61]

I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.

[18:62]

A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.”

[18:63]

Vidi! – reče on – “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!”

[18:64]

E, to je ono što tražimo! – reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

[18:65]

i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.

[18:66]

Mogu li da te pratim – upita ga Musa – “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?”

[18:67]

Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati – reče onaj –

[18:68]

a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?

[18:69]

Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da – reče Musa – “i da ti se neću ni u čemu protiviti.”

[18:70]

Ako ćeš me već pratiti – reče onaj – “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”

[18:71]

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!”

[18:72]

Ne rekoh li ja – reče onaj – “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

[18:73]

Ne karaj me što sam zaboravio – reče – “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!”

[18:74]

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”

[18:75]

Ne rekoh li ja tebi – reče onaj – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

[18:76]

Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam – reče – “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!”

[18:77]

I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj pr

[18:78]

Sada se rastajemo ja i ti! – reče onaj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”

[18:79]

Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;

[18:80]

što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

[18:81]

a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;

[18:82]

a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja

[18:83]

I pitaju te o Zulkarnejnu.* Reci: “Kazaću vam o njemu neke vijesti.”

[18:84]

Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi,

[18:85]

I on pođe.

[18:86]

Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. “O Zulkarnejne,” – rekosmo Mi – “ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?”

[18:87]

Onoga ko ostane mnogobožac – reče – “kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.

[18:88]

A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.”

[18:89]

I on opet pođe.

[18:90]

I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.*

[18:91]

I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.

[18:92]

I on pođe.

[18:93]

Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

[18:94]

O Zulkarnejne, – rekoše oni – “Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.”

[18:95]

Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao – reče on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

[18:96]

Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on izravna dvije strane brda, reče: “Pušite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.”

[18:97]

I tako oni* nisu mogli ni da pređu niti su ga mogli prokopati.

[18:98]

Ovo je blagodat Gospodara moga! – reče on. “A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti.”

[18:99]

I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti,

[18:100]

i toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,

[18:101]

onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa čuti.

[18:102]

Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Džehennem.

[18:103]

Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti,

[18:104]

čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?

[18:105]

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.

[18:106]

Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.”

[18:107]

Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti,

[18:108]

vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.

[18:109]

Reci: “Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.”

[18:110]

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!”