Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[37:1]

Tako Mi onih u redove poredanih*

[37:2]

i onih koji odvraćaju*

[37:3]

i onih koji opomenu čitaju –

[37:4]

vaš Bog je, uistinu, Jedan,

[37:5]

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka!

[37:6]

Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili

[37:7]

i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga

[37:8]

da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju

[37:9]

da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,

[37:10]

a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.

[37:11]

Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

[37:12]

Ti se diviš a oni se rugaju,

[37:13]

a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju,

[37:14]

i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,

[37:15]

i govore: “Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

[37:16]

Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

[37:17]

i naši preci davni?”

[37:18]

Reci: “Da, a bićete i poniženi!”

[37:19]

To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

[37:20]

i reći: “Teško nama, ovo je – Sudnji dan!”

[37:21]

Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!

[37:22]

Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali

[37:23]

mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi

[37:24]

i zaustavite ih, oni će biti pitani:

[37:25]

Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?

[37:26]

Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti

[37:27]

i jedni drugima prebacivati:

[37:28]

Vi ste nas varali

[37:29]

Nismo – odgovoriće – “nego vi niste htjeli vjerovati,

[37:30]

a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

[37:31]

i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

[37:32]

a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.”

[37:33]

I oni će toga dana zajedno na muci biti,

[37:34]

jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti,

[37:35]

Kad im se govorilo: “Samo je Allah Bog!” – oni su se oholili

[37:36]

i govorili: “Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika

[37:37]

A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

[37:38]

a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti –

[37:39]

kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!

[37:40]

A Allahovi iskreni robovi

[37:41]

posebnu će opskrbu imati,

[37:42]

razno voće, i biće poštovani

[37:43]

u džennetskim baščama naslada,

[37:44]

na divanima, jedni prema drugima,

[37:45]

biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći –

[37:46]

bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

[37:47]

od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

[37:48]

Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,

[37:49]

kao da su one jaja pokrivena.*

[37:50]

I oni će jedan s drugim razgovarati,

[37:51]

i jedan od njih će reći: “Imao sam druga jednoga

[37:52]

koji je govorio: ’Zar i ti vjeruješ

[37:53]

da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?’”

[37:54]

Hoćete li pogledati?

[37:55]

I oni će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.

[37:56]

Allaha mi, – reći će – “zamalo me nisi upropastio;

[37:57]

da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio.”

[37:58]

A mi, je l’ de, više nećemo umirati? –

[37:59]

jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni,

[37:60]

to će, zaista, uspjeh veliki biti!”

[37:61]

Za ovako nešto neka se trude trudbenici!

[37:62]

A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

[37:63]

koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

[37:64]

To je drvo koje će usred Džehennema rasti;

[37:65]

plod će mu poput glava šejtanskih biti.

[37:66]

Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

[37:67]

zatim će to s ključalom vodom izmiješati,

[37:68]

a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.

[37:69]

Oni su očeve svoje u zabludi zatekli

[37:70]

pa i oni stopama njihovim nastavili,

[37:71]

a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,

[37:72]

iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;

[37:73]

zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

[37:74]

samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

[37:75]

A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

[37:76]

njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili

[37:77]

i samo potomke njegove u životu ostavili,

[37:78]

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:

[37:79]

Mir Nuhu od svjetova svih!

[37:80]

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

[37:81]

on je bio rob Naš, vjernik,

[37:82]

a ostale smo poslije potopili

[37:83]

Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

[37:84]

kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,

[37:85]

kad je ocu svome i narodu svome rekao: “Čemu se to vi klanjate?

[37:86]

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

[37:87]

I šta o Gospodaru svjetova mislite?”

[37:88]

I on baci pogled na zvijezde,

[37:89]

pa reče: “Ja ću se, evo, razboljeti!” –

[37:90]

i oni ga napustiše, uzmaknuvši,

[37:91]

a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: “Zašto ne jedete?

[37:92]

Šta vam je što ne govorite?” –

[37:93]

i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,

[37:94]

pa mu narod trkom dođe.

[37:95]

Kako se možete klanjati onima koje sami klešete? – upita –

[37:96]

kad Allah stvara i vas i ono što napravite?

[37:97]

Pripremite za njega lomaču” – povikaše – “pa ga u vatru bacite?”

[37:98]

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

[37:99]

Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio – reče – “On će me kuda treba uputiti.

[37:100]

Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!” –

[37:101]

i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

[37:102]

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zakolati, pa šta ti misliš?” – “O oče moj,” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš,

[37:103]

I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,

[37:104]

Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,

[37:105]

ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

[37:106]

to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” –

[37:107]

i kurbanom velikim ga iskupismo

[37:108]

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

[37:109]

Nek je u miru Ibrahim!

[37:110]

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

[37:111]

a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,

[37:112]

i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

[37:113]

i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

[37:114]

I Musau i Harunu smo milost ukazali,

[37:115]

pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

[37:116]

i pomogli im da pobijede,

[37:117]

i Knjigu im jasnu dali

[37:118]

i obojicu na Pravi put uputili

[37:119]

i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali;

[37:120]

Nek su u miru Musa i Harun!

[37:121]

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

[37:122]

a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

[37:123]

I Iljas je bio poslanik.

[37:124]

Kad on reče narodu svome: “Zar se ne bojite?

[37:125]

Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,

[37:126]

Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?” –

[37:127]

oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,

[37:128]

samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

[37:129]

I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:

[37:130]

Nek je u miru Iljas!

[37:131]

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

[37:132]

a on je bio rob Naš, vjernik.

[37:133]

I Lut je bio poslanik.

[37:134]

Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili –

[37:135]

osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali –

[37:136]

a ostale smo uništili,

[37:137]

i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

[37:138]

i noću, pa zašto se ne urazumite?

[37:139]

I Junus je bio poslanik.

[37:140]

I on pobježe na jednu lađu prepunu*

[37:141]

i baci kocku i kocka na njega pade,

[37:142]

i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,

[37:143]

i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,

[37:144]

sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,

[37:145]

i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

[37:146]

i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,

[37:147]

i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,

[37:148]

i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

[37:149]

A upitaj ih: “Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih – sinovi,

[37:150]

zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?”

[37:151]

Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:

[37:152]

Allah je rodio – oni su, zaista, lažljivci.

[37:153]

Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?

[37:154]

Šta vam je, kako rasuđujete?!

[37:155]

Zašto ne razmislite?

[37:156]

Ili, gdje vam je dokaz očiti?

[37:157]

Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

[37:158]

Mnogobošci između njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni –

[37:159]

hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!

[37:160]

Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

[37:161]

Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,

[37:162]

ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,

[37:163]

možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.

[37:164]

Svakome od nas mjesto je određeno,

[37:165]

mi smo u redove poredani,

[37:166]

i samo Njega hvalimo!”*

[37:167]

A oni su sigurno govorili:

[37:168]

Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,

[37:169]

sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!”

[37:170]

Ali u Kur’an ne htjedoše povjerovati, i znaće oni!

[37:171]

A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:

[37:172]

Oni će biti, doista, potpomognuti

[37:173]

i vojska Naša će zacijelo pobijediti!”

[37:174]

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

[37:175]

i posmatraj ih, i oni će posmatrati!

[37:176]

Zar oni kaznu Našu da požuruju?

[37:177]

Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

[37:178]

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

[37:179]

i posmatraj, i oni će posmatrati!

[37:180]

Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! –

[37:181]

i mir poslanicima

[37:182]

i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!