Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[32:1]

Elif Lam Mim.

[32:2]

Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova,

[32:3]

a oni govore: “On je izmišlja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.

[32:4]

Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?

[32:5]

On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.

[32:6]

To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi,

[32:7]

koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače –

[32:8]

a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,

[32:9]

zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne – i On vam i sluh i vid i pameti daje – a kako vi malo zahvaljujete!

[32:10]

Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići.

[32:11]

Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.”

[32:12]

A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: “Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!”

[32:13]

A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: “Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!”

[32:14]

Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti – i vječnu patnju trpite zbog onoga što ste radili.

[32:15]

U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.

[32:16]

Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.

[32:17]

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.

[32:18]

Zar da vjerniku bude isto kao grješniku? Ne, njima neće biti isto:

[32:19]

one koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili;

[32:20]

a one koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati; kad god pokušaju iz nje izići, biće u nju vraćeni i biće im rečeno: “Trpite kaznu u vatri koju ste poricali.”

[32:21]

I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.

[32:22]

A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!

[32:23]

Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u to da je on nije primio – i putokazom je sinovima Israilovim učinili.

[32:24]

Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.

[32:25]

Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u onome oko čega su se razilazili.

[32:26]

Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa zašto neće da čuju?

[32:27]

Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa zašto neće da vide?!

[32:28]

I oni govore: “Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?”

[32:29]

Reci: “Na Sudnjem danu, kada nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati.”

[32:30]

Zato se ti okreni od njih i čekaj, i oni doista čekaju!