
Bosnian Quran
Ash-Shuʽarâ’
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
[26:1]
Ta Sin Mim.
[26:2]
Ovo su ajeti Knjige jasne!
[26:3]
Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?
[26:4]
Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.
[26:5]
I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.
[26:6]
Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju.
[26:7]
Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?
[26:8]
To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,
[26:9]
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
[26:10]
A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: “Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,
[26:11]
narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao,” –
[26:12]
on je rekao: “Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,
[26:13]
da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,
[26:14]
a ja sam njima i odgovoran,* pa se plašim da me ne ubiju.”
[26:15]
Neće! – reče On. “Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.
[26:16]
Otiđite faraonu i recite: ’Mi smo poslanici Gospodara svjetova,
[26:17]
dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’”
[26:18]
Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo? – reče faraon –
[26:19]
i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?
[26:20]
Ja sam onda ono uradio nehotice – reče –
[26:21]
a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.
[26:22]
A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?”
[26:23]
A ko je Gospodar svjetova? – upita faraon.
[26:24]
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete – odgovori on.
[26:25]
Čujete li ? – reče onima oko sebe faraon.
[26:26]
Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka – reče Musa.
[26:27]
Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud – reče faraon.
[26:28]
Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate – reče Musa.
[26:29]
A faraon reče: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!”
[26:30]
Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio? – upita on.
[26:31]
Pa daj ga, ako istinu govoriš! – reče faraon.
[26:32]
I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,
[26:33]
a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.
[26:34]
Ovaj je zaista vješt čarobnjak – reče glavešinama oko sebe faraon –
[26:35]
hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?
[26:36]
Ostavi njega i brata njegova! – rekoše – “a u gradove pošalji da sakupljaju,
[26:37]
sve čarobnjake vješte će ti dovesti.”
[26:38]
I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,
[26:39]
a narodu bi rečeno: “Hoćete li se iskupiti
[26:40]
da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!”
[26:41]
A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: “Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?”
[26:42]
Hoće – odgovori on -bićete tada sigurno meni najbliži.”
[26:43]
Musa im reče: “Bacite ono što želite baciti!”
[26:44]
I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!”
[26:45]
Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.
[26:46]
Čarobnjaci se onda na tle baciše
[26:47]
i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,
[26:48]
Gospodara Musaova i Harunova!”
[26:49]
Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga! – viknu faraon. – “On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!”
[26:50]
Ništa strašno! – rekoše oni – “mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.
[26:51]
Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.”
[26:52]
I Mi objavismo Musau: “Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni.”
[26:53]
I faraon posla po gradovima sakupljače:
[26:54]
Ovih je zaista malo
[26:55]
i rasrdili su nas,
[26:56]
a mi smo svi budni!”
[26:57]
I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,*
[26:58]
iz riznica i dvoraca divnih.
[26:59]
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
[26:60]
I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
[26:61]
Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!”
[26:62]
Neće! – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”
[26:63]
I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;
[26:64]
i Mi onda tamo one druge približismo – *
[26:65]
a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
[26:66]
i one druge potopismo.
[26:67]
To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici
[26:68]
a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.
[26:69]
I kaži im vijest o Ibrahimu
[26:70]
kada je oca svoga i narod svoj upitao: “Čemu se vi klanjate?”
[26:71]
a oni odgovorili: “Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo”,
[26:72]
On je rekao: “Da li vas oni čuju kad se molite,
[26:73]
ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?”
[26:74]
Ne – odgovoriše “ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju.”
[26:75]
A da li ste razmišljali – upita on – “da su oni kojima se klanjate
[26:76]
vi i kojima su se klanjali davani preci vaši,
[26:77]
doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,
[26:78]
koji me je stvorio i na Pravi put uputio,
[26:79]
i koji me hrani i poji,
[26:80]
i koji me, kad se razbolim, liječi,
[26:81]
i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,
[26:82]
i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!
[26:83]
Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
[26:84]
i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,
[26:85]
i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –
[26:86]
i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –
[26:87]
i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,
[26:88]
na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
[26:89]
samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.”
[26:90]
I Džennet će se čestitima približiti,
[26:91]
a Džehennem zalutalima ukazati,
[26:92]
i reći će im se: “Gdje su oni kojima ste se klanjali,
[26:93]
a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?”
[26:94]
pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,
[26:95]
i vojske Iblisove – svi zajedno.
[26:96]
I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:
[26:97]
Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi
[26:98]
kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,
[26:99]
a na stranputicu su nas naveli zlikovci,
[26:100]
pa nemamo ni zagovornika,
[26:101]
ni prisna prijatelja –
[26:102]
da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!”
[26:103]
u tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
[26:104]
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
[26:105]
I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.
[26:106]
Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
[26:107]
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
[26:108]
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
[26:109]
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,
[26:110]
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!” –
[26:111]
Oni rekoše: “Kako da te poslušamo, kad te makar ko slijedi slijedi?”
[26:112]
Ne znam ja šta oni rade – reče on,
[26:113]
svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,
[26:114]
a ja vjernike neću otjerati,
[26:115]
ja samo javno opominjem!”
[26:116]
Ako se ne okaniš, o Nuhu! – rekoše oni – “bićeš sigurno kamenovan!”
[26:117]
Gospodaru moj, – reče on – “narod moj me u laž utjeruje,
[26:118]
pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!”
[26:119]
I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,
[26:120]
a ostale potopili.
[26:121]
To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
[26:122]
a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.
[26:123]
I Ad je smatrao lažnim poslanike.
[26:124]
Kad im brat njihov Hud reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
[26:125]
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
[26:126]
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
[26:127]
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
[26:128]
Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
[26:129]
i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
[26:130]
a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?
[26:131]
Bojte se Allaha i meni budite poslušni!
[26:132]
Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:
[26:133]
daruje vam stoku i sinove,
[26:134]
i bašče i izvore.
[26:135]
Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje” –
[26:136]
Rekoše oni: “Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
[26:137]
ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
[26:138]
i mi nećemo biti mučeni.”
[26:139]
I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
[26:140]
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
[26:141]
I Semud je smatrao lažnim poslanike.
[26:142]
Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
[26:143]
Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani
[26:144]
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
[26:145]
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
[26:146]
Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,
[26:147]
u vrtovima i među izvorima,
[26:148]
u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
[26:149]
Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete
[26:150]
zato se bojte Allaha i poslušni meni budite
[26:151]
i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
[26:152]
koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju” –
[26:153]
rekoše oni: “Ti si samo opčinjen;
[26:154]
ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!”
[26:155]
Evo, to je kamila – reče on – “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi,
[26:156]
i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!”
[26:157]
Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.
[26:158]
I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
[26:159]
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv
[26:160]
I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.
[26:161]
Kad im njihov brat Lut reče: “Kako to da se ne bojite?
[26:162]
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
[26:163]
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
[26:164]
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
[26:165]
Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,
[26:166]
a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite” –
[26:167]
rekoše oni: “Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan.”
[26:168]
Ja se gnušam toga što vi radite! – reče on;
[26:169]
Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!
[26:170]
I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,
[26:171]
osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
[26:172]
a zatim smo ostale uništili
[26:173]
spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!
[26:174]
To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
[26:175]
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
[26:176]
I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.
[26:177]
Kad im Šuajb reče: “Kako to da se ne bojite?
[26:178]
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
[26:179]
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
[26:180]
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
[26:181]
Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
[26:182]
a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,
[26:183]
i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,
[26:184]
i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se” –
[26:185]
rekoše oni: “Ti si samo opčinjen;
[26:186]
i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;
[26:187]
zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!”
[26:188]
Gospodar moj dobro zna šta vi radite – reče on.
[26:189]
I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.
[26:190]
To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
[26:191]
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
[26:192]
I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;
[26:193]
donosi ga povjerljivi Džibril
[26:194]
na srce tvoje, da opominješ
[26:195]
na jasnom arapskom jeziku;
[26:196]
on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –
[26:197]
zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?
[26:198]
A da ga objavljujemo i nekom nearapu
[26:199]
pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.
[26:200]
Eto, tako ga Mi u srca grješnika uvodimo,
[26:201]
oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,
[26:202]
koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,
[26:203]
pa će reći: “Hoće li nam se imalo vremena dati?”
[26:204]
Zašto oni kaznu Našu požuruju?!
[26:205]
Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,
[26:206]
i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,
[26:207]
zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?
[26:208]
Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali
[26:209]
da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.
[26:210]
Kur’an ne donose šejtani,
[26:211]
nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,
[26:212]
oni ga nikako ne mogu prisluškivati.
[26:213]
Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!
[26:214]
I opominji rodbinu svoju najbližu
[26:215]
i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!
[26:216]
A ako te ne budu poslušali, ti reci: “Ja nemam ništa s tim što vi radite.”
[26:217]
I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,
[26:218]
koji te vidi kada ustaneš
[26:219]
da sa ostalima molitvu obaviš,
[26:220]
jer On, doista, sve čuje i sve zna.
[26:221]
Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?
[26:222]
Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,
[26:223]
oni prisluškuju – i većinom oni lažu.
[26:224]
A zavedeni slijede pjesnike.
[26:225]
Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude
[26:226]
i da govore ono što ne rade,
[26:227]
tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.