Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[26:1]

Ta Sin Mim.

[26:2]

Ovo su ajeti Knjige jasne!

[26:3]

Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?

[26:4]

Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.

[26:5]

I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.

[26:6]

Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju.

[26:7]

Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?

[26:8]

To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,

[26:9]

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

[26:10]

A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: “Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,

[26:11]

narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao,” –

[26:12]

on je rekao: “Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,

[26:13]

da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,

[26:14]

a ja sam njima i odgovoran,* pa se plašim da me ne ubiju.”

[26:15]

Neće! – reče On. “Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.

[26:16]

Otiđite faraonu i recite: ’Mi smo poslanici Gospodara svjetova,

[26:17]

dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’”

[26:18]

Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo? – reče faraon –

[26:19]

i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?

[26:20]

Ja sam onda ono uradio nehotice – reče –

[26:21]

a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

[26:22]

A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?”

[26:23]

A ko je Gospodar svjetova? – upita faraon.

[26:24]

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete – odgovori on.

[26:25]

Čujete li ? – reče onima oko sebe faraon.

[26:26]

Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka – reče Musa.

[26:27]

Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud – reče faraon.

[26:28]

Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate – reče Musa.

[26:29]

A faraon reče: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!”

[26:30]

Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio? – upita on.

[26:31]

Pa daj ga, ako istinu govoriš! – reče faraon.

[26:32]

I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,

[26:33]

a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.

[26:34]

Ovaj je zaista vješt čarobnjak – reče glavešinama oko sebe faraon –

[26:35]

hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?

[26:36]

Ostavi njega i brata njegova! – rekoše – “a u gradove pošalji da sakupljaju,

[26:37]

sve čarobnjake vješte će ti dovesti.”

[26:38]

I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

[26:39]

a narodu bi rečeno: “Hoćete li se iskupiti

[26:40]

da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!”

[26:41]

A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: “Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?”

[26:42]

Hoće – odgovori on -bićete tada sigurno meni najbliži.”

[26:43]

Musa im reče: “Bacite ono što želite baciti!”

[26:44]

I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!”

[26:45]

Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.

[26:46]

Čarobnjaci se onda na tle baciše

[26:47]

i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

[26:48]

Gospodara Musaova i Harunova!”

[26:49]

Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga! – viknu faraon. – “On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!”

[26:50]

Ništa strašno! – rekoše oni – “mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.

[26:51]

Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.”

[26:52]

I Mi objavismo Musau: “Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni.”

[26:53]

I faraon posla po gradovima sakupljače:

[26:54]

Ovih je zaista malo

[26:55]

i rasrdili su nas,

[26:56]

a mi smo svi budni!”

[26:57]

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,*

[26:58]

iz riznica i dvoraca divnih.

[26:59]

Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

[26:60]

I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.

[26:61]

Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!”

[26:62]

Neće! – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”

[26:63]

I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;

[26:64]

i Mi onda tamo one druge približismo – *

[26:65]

a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –

[26:66]

i one druge potopismo.

[26:67]

To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici

[26:68]

a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.

[26:69]

I kaži im vijest o Ibrahimu

[26:70]

kada je oca svoga i narod svoj upitao: “Čemu se vi klanjate?”

[26:71]

a oni odgovorili: “Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo”,

[26:72]

On je rekao: “Da li vas oni čuju kad se molite,

[26:73]

ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?”

[26:74]

Ne – odgovoriše “ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju.”

[26:75]

A da li ste razmišljali – upita on – “da su oni kojima se klanjate

[26:76]

vi i kojima su se klanjali davani preci vaši,

[26:77]

doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

[26:78]

koji me je stvorio i na Pravi put uputio,

[26:79]

i koji me hrani i poji,

[26:80]

i koji me, kad se razbolim, liječi,

[26:81]

i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,

[26:82]

i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!

[26:83]

Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri

[26:84]

i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,

[26:85]

i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –

[26:86]

i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –

[26:87]

i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

[26:88]

na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,

[26:89]

samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.”

[26:90]

I Džennet će se čestitima približiti,

[26:91]

a Džehennem zalutalima ukazati,

[26:92]

i reći će im se: “Gdje su oni kojima ste se klanjali,

[26:93]

a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?”

[26:94]

pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,

[26:95]

i vojske Iblisove – svi zajedno.

[26:96]

I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:

[26:97]

Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi

[26:98]

kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,

[26:99]

a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

[26:100]

pa nemamo ni zagovornika,

[26:101]

ni prisna prijatelja –

[26:102]

da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!”

[26:103]

u tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

[26:104]

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

[26:105]

I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.

[26:106]

Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

[26:107]

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

[26:108]

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

[26:109]

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,

[26:110]

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!” –

[26:111]

Oni rekoše: “Kako da te poslušamo, kad te makar ko slijedi slijedi?”

[26:112]

Ne znam ja šta oni rade – reče on,

[26:113]

svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,

[26:114]

a ja vjernike neću otjerati,

[26:115]

ja samo javno opominjem!”

[26:116]

Ako se ne okaniš, o Nuhu! – rekoše oni – “bićeš sigurno kamenovan!”

[26:117]

Gospodaru moj, – reče on – “narod moj me u laž utjeruje,

[26:118]

pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!”

[26:119]

I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,

[26:120]

a ostale potopili.

[26:121]

To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

[26:122]

a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.

[26:123]

I Ad je smatrao lažnim poslanike.

[26:124]

Kad im brat njihov Hud reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

[26:125]

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

[26:126]

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

[26:127]

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

[26:128]

Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,

[26:129]

i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

[26:130]

a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

[26:131]

Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

[26:132]

Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:

[26:133]

daruje vam stoku i sinove,

[26:134]

i bašče i izvore.

[26:135]

Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje” –

[26:136]

Rekoše oni: “Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

[26:137]

ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

[26:138]

i mi nećemo biti mučeni.”

[26:139]

I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

[26:140]

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

[26:141]

I Semud je smatrao lažnim poslanike.

[26:142]

Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

[26:143]

Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani

[26:144]

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

[26:145]

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

[26:146]

Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

[26:147]

u vrtovima i među izvorima,

[26:148]

u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

[26:149]

Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete

[26:150]

zato se bojte Allaha i poslušni meni budite

[26:151]

i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

[26:152]

koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju” –

[26:153]

rekoše oni: “Ti si samo opčinjen;

[26:154]

ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!”

[26:155]

Evo, to je kamila – reče on – “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi,

[26:156]

i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!”

[26:157]

Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

[26:158]

I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

[26:159]

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

[26:160]

I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

[26:161]

Kad im njihov brat Lut reče: “Kako to da se ne bojite?

[26:162]

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

[26:163]

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

[26:164]

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

[26:165]

Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,

[26:166]

a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite” –

[26:167]

rekoše oni: “Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan.”

[26:168]

Ja se gnušam toga što vi radite! – reče on;

[26:169]

Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!

[26:170]

I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,

[26:171]

osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

[26:172]

a zatim smo ostale uništili

[26:173]

spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!

[26:174]

To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

[26:175]

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

[26:176]

I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

[26:177]

Kad im Šuajb reče: “Kako to da se ne bojite?

[26:178]

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

[26:179]

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

[26:180]

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

[26:181]

Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

[26:182]

a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

[26:183]

i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,

[26:184]

i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se” –

[26:185]

rekoše oni: “Ti si samo opčinjen;

[26:186]

i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;

[26:187]

zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!”

[26:188]

Gospodar moj dobro zna šta vi radite – reče on.

[26:189]

I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.

[26:190]

To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

[26:191]

a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

[26:192]

I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;

[26:193]

donosi ga povjerljivi Džibril

[26:194]

na srce tvoje, da opominješ

[26:195]

na jasnom arapskom jeziku;

[26:196]

on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –

[26:197]

zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?

[26:198]

A da ga objavljujemo i nekom nearapu

[26:199]

pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.

[26:200]

Eto, tako ga Mi u srca grješnika uvodimo,

[26:201]

oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,

[26:202]

koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,

[26:203]

pa će reći: “Hoće li nam se imalo vremena dati?”

[26:204]

Zašto oni kaznu Našu požuruju?!

[26:205]

Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

[26:206]

i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,

[26:207]

zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?

[26:208]

Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali

[26:209]

da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

[26:210]

Kur’an ne donose šejtani,

[26:211]

nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,

[26:212]

oni ga nikako ne mogu prisluškivati.

[26:213]

Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!

[26:214]

I opominji rodbinu svoju najbližu

[26:215]

i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

[26:216]

A ako te ne budu poslušali, ti reci: “Ja nemam ništa s tim što vi radite.”

[26:217]

I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

[26:218]

koji te vidi kada ustaneš

[26:219]

da sa ostalima molitvu obaviš,

[26:220]

jer On, doista, sve čuje i sve zna.

[26:221]

Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

[26:222]

Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,

[26:223]

oni prisluškuju – i većinom oni lažu.

[26:224]

A zavedeni slijede pjesnike.

[26:225]

Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude

[26:226]

i da govore ono što ne rade,

[26:227]

tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.