Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[38:1]

Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,

[38:2]

doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!

[38:3]

Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!

[38:4]

Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov!

[38:5]

Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”

[38:6]

I oni ugledni između njih krenuše: “Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!

[38:7]

Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;

[38:8]

zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!” Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

[38:9]

Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?

[38:10]

Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.

[38:11]

Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.

[38:12]

I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,

[38:13]

i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;

[38:14]

svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

[38:15]

A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,

[38:16]

i govore: “Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!”

[38:17]

Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

[38:18]

Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,

[38:19]

a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

[38:20]

I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

[38:21]

A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,

[38:22]

kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. “Ne boj se” – rekli su – “mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

[38:23]

Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.”

[38:24]

Učinio ti je, doista, krivo! – reče Davud – time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” I Davud se uvje

[38:25]

I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivalište ga čeka.

[38:26]

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zab

[38:27]

Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

[38:28]

Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

[38:29]

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

[38:30]

Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

[38:31]

Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

[38:32]

on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” – i oni se izgubiše iz vida.

[38:33]

Vratite mi ih! – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

[38:34]

Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.

[38:35]

Gospodaru moj, – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!”

[38:36]

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –

[38:37]

i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

[38:38]

i drugi u bukagije okovani.

[38:39]

Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nečeš zbog toga odgovarati!

[38:40]

On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

[38:41]

I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:“Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!”

[38:42]

Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće! –

[38:43]

i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti -*

[38:44]

I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši! Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!*

[38:45]

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

[38:46]

Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;

[38:47]

i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.

[38:48]

I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.

[38:49]

Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:

[38:50]

edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,

[38:51]

u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.

[38:52]

Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.

[38:53]

To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;

[38:54]

to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!”

[38:55]

Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:

[38:56]

Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!

[38:57]

Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu

[38:58]

i druge slične ovima muke, mnogostruke.

[38:59]

Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući! – “Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!”

[38:60]

Vama ne bilo prostrano! – reći će oni – “vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!”

[38:61]

Gospodaru naš, – reći će – “udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!”

[38:62]

I govoriće: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

[38:63]

i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?”

[38:64]

Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.

[38:65]

Reci: “Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,

[38:66]

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji prašta,”

[38:67]

Reci: “Ovo je vijest velika,

[38:68]

a vi od nje glave okrećete.

[38:69]

Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –

[38:70]

meni se objavljuje samo da jasno opominjem” –

[38:71]

i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače,

[38:72]

pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!”

[38:73]

meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

[38:74]

osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.

[38:75]

O Iblisu! – rekao je On – “šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?”

[38:76]

Bolji sam od njega – rekao je on – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.”

[38:77]

E, izlazi onda iz Dženneta! – reče On – proklet da si!

[38:78]

Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!”

[38:79]

Gospodaru moj! – reče on – “daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!”

[38:80]

Dajem ti – reče On –

[38:81]

E tako mi dostojanstva Tvoga, – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,

[38:82]

do Dana već određenog.

[38:83]

osim Tvojih među njima robova iskrenih!”

[38:84]

Istinom se kunem i istinu govorim – reče Allah –

[38:85]

sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!

[38:86]

Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,

[38:87]

Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! –

[38:88]

i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!”