Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[20:1]

Ta Ha.

[20:2]

Ne objavljujemo Kur’an da se mučiš,

[20:3]

već da bude pouka onome koji se boji –

[20:4]

objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,

[20:5]

Milostivi, koji upravlja svemirom svim.

[20:6]

Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!

[20:7]

Ako se ti glasno moliš – pa, On zna i šta drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!

[20:8]

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!

[20:9]

A da li je do tebe doprla vijest o Musau,

[20:10]

kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati.”

[20:11]

A kad do nje dođe, neko ga zovnu: “O Musa,

[20:12]

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.

[20:13]

Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!

[20:14]

Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!

[20:15]

Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.

[20:16]

I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.

[20:17]

A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?”

[20:18]

Ovo je moj štap – odgovori on – “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.”

[20:19]

Baci ga, o Musa! – reče On.

[20:20]

I on ga baci, kad on – zmija koja mili.

[20:21]

Uzmi je i ne boj se- reče On – “Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije.

[20:22]

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,

[20:23]

da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.

[20:24]

Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!”

[20:25]

Gospodaru moj, – reče Musa – “učini prostranim prsa moja*

[20:26]

i olakšaj zadatak moj;

[20:27]

odriješi uzao sa jezika moga

[20:28]

da bi razumjeli govor moj

[20:29]

i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje

[20:30]

Haruna, brata mog;

[20:31]

osnaži me njime

[20:32]

i učini drugom u zadatku mome,

[20:33]

da bismo Te mnogo hvalili

[20:34]

i da bismo Te mnogo spominjali,

[20:35]

Ti, uistinu, znaš za nas.”

[20:36]

Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa! – reče On –

[20:37]

a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,

[20:38]

kada smo majku tvoju nadahnuli* onim što se samo nadahnućem stječe:

[20:39]

’Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom mojim.

[20:40]

Kada je sestra tvoja otišla i rekla: ’Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?’ – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i

[20:41]

i Ja sam te za Sebe izabrao.

[20:42]

Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

[20:43]

idite faraonu, on se, doista, osilio,

[20:44]

pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!”

[20:45]

Gospodaru naš, – rekoše oni – “bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači.”

[20:46]

Ne bojte se! – reče On – “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.

[20:47]

Idite k njemu i recite: ’Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!

[20:48]

Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.’”

[20:49]

Pa ko je Gospodar vaš, o Musa? – upita faraon.

[20:50]

Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo.

[20:51]

A šta je sa narodima davnašnjim? – upita on.

[20:52]

O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.

[20:53]

On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!” – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.

[20:54]

Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.

[20:55]

Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.

[20:56]

I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.

[20:57]

Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa? – upitao je.

[20:58]

I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!

[20:59]

Neka ročište bude za praznik – reče Musa – “i nek se narod izjutra sakupi.”

[20:60]

I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.

[20:61]

Teško vama! – reče im Musa. “Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!”

[20:62]

I oni se, tiho šapćući, stadoše o svome poslu između sebe raspravljati.

[20:63]

Ova dvojica su čarobnjaci – rekoše jedni drugima – “hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;

[20:64]

zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!”

[20:65]

O Musa, – rekoše oni – “hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?”

[20:66]

Bacite vi! – reče on – i odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,

[20:67]

i Musa u sebi osjeti zebnju.

[20:68]

Ne boj se! – rekosmo Mi – “ti ćeš, doista, pobijediti!

[20:69]

Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.”

[20:70]

I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!”

[20:71]

Vi ste mu povjerovali – viknu faraon – “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i si

[20:72]

Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio! – odgovoriše oni – “pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!

[20:73]

Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.”

[20:74]

Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

[20:75]

a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni,

[20:76]

edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.

[20:77]

I Mi objavismo Musau: “Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti.”

[20:78]

A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;

[20:79]

faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo.

[20:80]

O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.

[20:81]

Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!

[20:82]

Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje.”

[20:83]

A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa*

[20:84]

Evo ide za mnom – odgovori on – “a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.”

[20:85]

Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli – reče On – “njega je zaveo Samirija.”

[20:86]

I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. “O narode moj,” – reče – “zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste dr

[20:87]

Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje – odgovoriše. “Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili.” A to isto uradio je i Samirija,*

[20:88]

pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče,* i oni su onda rekli: “Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!”

[20:89]

Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

[20:90]

A njima je Harun još prije govorio: “O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!”

[20:91]

Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa – odgovorili su oni.

[20:92]

O Harune, – povika Musa – “šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,

[20:93]

da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?”

[20:94]

O sine majke moje, – reče Harun – “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ’Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.’”

[20:95]

A šta si to ti htio, o Samirija? – upita Musa.

[20:96]

Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli – odgovori on – “pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao.”

[20:97]

E onda se gubi! – reče Musa – “čitavog svog života ćeš govoriti:’Neka me niko ne dotiče!’, a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog ’boga’ kojem si se klanjao;

[20:98]

Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!”

[20:99]

I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur’an.

[20:100]

Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti,

[20:101]

vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti,

[20:102]

na Dan kada će se u rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti

[20:103]

i jedan drugom će tiho govoriti: “Niste ostali više od deset dana.”

[20:104]

Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne; “Ostali ste samo dan jedan!”

[20:105]

A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti,

[20:106]

a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

[20:107]

ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti.”

[20:108]

Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.

[20:109]

Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.

[20:110]

On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

[20:111]

Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti,

[20:112]

a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.

[20:113]

I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavaljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.

[20:114]

Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci; “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!”

[20:115]

A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.

[20:116]

A kad smo melekima rekli: “Sedždu učinite Ademu!” – svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.

[20:117]

O Ademe, – rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.

[20:118]

U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,

[20:119]

u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.”

[20:120]

Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?”

[20:121]

I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.

[20:122]

Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.

[20:123]

Izlazite iz njega svi – reče On – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

[20:124]

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.

[20:125]

Gospodaru moj, – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?”

[20:126]

Evo zašto – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”

[20:127]

I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.

[20:128]

Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.

[20:129]

I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.

[20:130]

Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.

[20:131]

I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.

[20:132]

Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.

[20:133]

Mnogobošci govore: “Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?” A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u davnašnjim listovima?

[20:134]

A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli:“Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.”

[20:135]

Reci: “Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu.”