Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[36:1]

Ja Sin.

[36:2]

Tako Mi Kur’ana mudrog,

[36:3]

ti si, uistinu, poslanik,

[36:4]

na Pravome putu,

[36:5]

po objavi Silnoga i Samilosnoga,

[36:6]

da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!

[36:7]

O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.

[36:8]

Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih,

[36:9]

i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide,

[36:10]

i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.

[36:11]

Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

[36:12]

Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.

[36:13]

Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;

[36:14]

kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!” –

[36:15]

Vi ste ljudi kao i mi – oni odgovoriše – “Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!”

[36:16]

Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani – rekoše oni –

[36:17]

i dužni smo samo da jasno obznanimo.

[36:18]

Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas.”

[36:19]

Uzrok vaše nesreće je s vama! – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”

[36:20]

I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani,

[36:21]

slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

[36:22]

Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

[36:23]

Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,

[36:24]

a ja bih tada bio u pravoj zabludi;

[36:25]

ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!”

[36:26]

I reći će se: “Uđi u Džennet!’ – a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna

[36:27]

zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!”

[36:28]

I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili.

[36:29]

samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

[36:30]

O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

[36:31]

Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

[36:32]

a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.

[36:33]

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;

[36:34]

Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru –

[36:35]

da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

[36:36]

Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

[36:37]

I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

[36:38]

I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

[36:39]

I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

[36:40]

Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.

[36:41]

Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo

[36:42]

i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze.

[36:43]

I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,

[36:44]

osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.

[36:45]

A kad im se rekne: “Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…”

[36:46]

I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.

[36:47]

A kad im se kaže: “Udjeljujte od onoga što vam Allah daje”- onda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!”

[36:48]

I govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

[36:49]

A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

[36:50]

pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.

[36:51]

I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,

[36:52]

govoreći: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?” – “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!”

[36:53]

Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.

[36:54]

Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti:

[36:55]

stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,

[36:56]

oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

[36:57]

u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.

[36:58]

Mir vama! – biće riječi Gospodara Milostivog –

[36:59]

a vi, o grješnici, danas se odvojite!

[36:60]

O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,

[36:61]

već se klanjate Meni; to je Put pravi

[36:62]

On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!

[36:63]

Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,

[36:64]

pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!”

[36:65]

Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.

[36:66]

Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?

[36:67]

A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.

[36:68]

Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?

[36:69]

Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni,

[36:70]

da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.

[36:71]

Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici!

[36:72]

i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,

[36:73]

i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,

[36:74]

već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;

[36:75]

oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.

[36:76]

I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.

[36:77]

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

[36:78]

i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?”

[36:79]

Reci: “Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,

[36:80]

Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”

[36:81]

Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;

[36:82]

kada nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude.

[36:83]

Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!