EL-A’RAF * UZVISINE
1. Alif. Lam. Mim. Sad.
2. Knjiga se spušta tebi – zato neka u grudima tvojim ne bude tjeskobe
zbog nje – da opominješ njome, a opomena je vjernicima.
3. Slijedite ono šta vam je objavljeno od Gospodara vašeg, i ne
slijedite mimo Njega zaštitnike. Malo čega se sjećate!
4. A koliko je gradova koje smo uništili! Tad bi im došla sila Naša
noću, ili dok bi oni prilegli u podnevu.
5. Zato je bio priziv njihov kad bi im došla sila Naša, jedino što bi
rekli: “Uistinu! Mi smo bili zalimi.”
6. Pa sigurno ćemo pitati one kojima je poslata i sigurno ćemo pitati
izaslanike.
7. Tad ćemo im sigurno ispričati sa znanjem, a nismo bili odsutni.
8. A mjerenje će Tog dana biti istinito. Pa onaj čije mjerile pretegnu
– pa ti takvi će biti uspješni;
9. A onaj čije mjere olakšaju – pa takvi su oni koji su izgubili duše
svoje, zbog toga što su ajetima Našim bili zalimi.
10. A doista smo vas učvrstili na Zemlji i načinili vam na njoj
sredstva za život. Malo što zahvaljujete!
11. I doista, stvorili smo vas, zatim vas oblikovali, potom rekosmo
melecima: “Učinite sedždu Ademu!” Tad padoše ničice, izuzev Iblisa,
nije bio od onih koji padaju na sedždu.
12. (Allah) reče: “Šta te je zadržalo da nisi pao na sedždu kad sam ti
naredio?” Reče: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a
njega si stvorio od ilovače.”
13. (Allah) reče: “Onda silazi iz njega! Pa nije za tebe da se oholiš u
njemu. Zato izlazi! Uistinu, ti si od poniženih.”
14. Reče: “Odloži mi do Dana kad budu podignuti.”
15. (Allah) reče: “Uistinu, ti si od onih kojima se odlaže.”
16. Reče: “Pa zato što si me zaveo, sigurno ću im biti u zasjedi na
putu Tvom pravom.
17. Zatim ću im sigurno prilaziti ispred njih i iza njih, i s desnih
strana njihovih i s lijevih strana njihovih. I nećeš naći većinu njih
zahvalnim.”
18. (Allah) reče: “Izlazi iz njega pokuđen i prognan. Sigurno onaj od
njih ko te bude slijedio – sigurno ću napuniti Džehennem s vama
zajedno.”
19. “I o Ademe! Nastani ti i žena tvoja Džennet, pa jedite odakle god
hoćete, i ne približujte se ovom drvetu, pa da budete od zalima.”
20. Pa je došaptavao njima dvoma šejtan, da bi im otkrio šta im je bilo
skriveno od sew’ata njihovih, i reče: “Zabranio vam je Gospodar vaš sa
ovog drveta, samo da ne budete dva meleka ili ne budete od besmrtnika.”
21. I zaklete se njima dvoma: “Uistinu! Ja sam vam sigurno od
savjetnika!”
22. Tad prouzroči da njih dvoje varkom padnu. Pa pošto okusiše drvo,
otkriše im se sew’ati njihovi i počeše šiti po sebi lišće džennetsko. I
pozva ih Gospodar njihov: “Zar vam nisam zabranio sa ovog drveta i
rekao vam: ’Uistinu! Šejtan vam je neprijatelj otvoreni?”
23. Rekoše: “Gospodaru naš! Učinili smo zulm dušama našim, i ako nam ne
oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti od gubitnika.”
24. Reče: “Siđite! Vi ste jedno drugom neprijatelji. I imaćete vi na
Zemlji boravište i uživanje neko vrijeme.”
25. Reče: “Na njoj ćete živjeti i na njoj umirati, i iz nje izvedeni
biti.”
26. O sinovi Ademovi! Doista smo vam spustili odjeću da pokrije sew’ate
vaše, i perjanice. A odijelo bogobojaznosti, to je najbolje. To je od
znakova Allahovih, da bi se oni poučili.
27. O sinovi Ademovi! Neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je izveo
roditelje vaše iz Dženneta, strgavši s njih dvoje odjeću njihovu, da bi
im pokazao sew’ate njihove. Uistinu, on vas vidi, on i vrsta njegova,
odakle ne vidite njih. Uistinu! Mi smo učinili šejtane zaštitnicima
onih koji ne vjeruju.
28. A kad učine razvrat, govore: “Našli smo na tome očeve naše i Allah
nam je to naredio.” Reci: “Uistinu, Allah ne naređuje razvrat. Zar
govorite o Allahu ono šta ne znate?”
29. Reci: “Gospodar moj naređuje pravednost. I upravite lica svoja kod
svakog mesdžida, i prizivajte Njega, odani Njegovom dinu. Kao što vas
je stvorio, (tako) ćete se vratiti.”
30. Grupu je uputio, a grupu – obistinila se na njima zabluda. Uistinu,
oni uzimaju šejtane zaštitnicima mimo Allaha i misle da su oni upućeni.
31. O sinovi Ademovi! Uzmite ukras svoj kod svakog mesdžida, i jedite i
pijte, a ne rasipajte. Uistinu! On ne voli rasipnike.
32. Reci: “Ko je zabranio ukras Allahov kojeg je iznio robovima Svojim,
i dobre stvari od opskrbe?” Reci: “One su za one koji vjeruju u životu
Dunjaa, posebno na Dan kijameta.” Eto tako razjašnjavamo znakove
ljudima koji znaju.
33. Reci: “Gospodar moj je zabranio jedino razvratnosti, ono šta je
vidljivo od njih i šta je skriveno, i griješenje i tlačenje bez prava,
i da pridružujete Allahu ono za što nije objavio autoritet, i da
govorite o Allahu ono šta ne znate.”
34. A svaka zajednica ima rok, pa kad dođe rok njihov, neće (ga)
zadržati čas, niti ubrzati.
35. O sinovi Ademovi! Kad vam dođu poslanici između vas, kazujući vam
ajete Moje, pa ko se bude bojao i dobro činio, tad neće biti straha nad
njima, niti će oni žaliti.
36. A oni koji budu poricali ajete Naše i oholili se prema njima, takvi
će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito.
37. Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha laž ili
poriče ajete Njegove? Tim takvima će doći dio njihov iz Knjige. Dok,
kad im dođu izaslanici Naši da ih uzmu, govoriće: “Gdje je ono šta ste
prizivali mimo Allaha?” Reći će: “Nestali su od nas.” I svjedočiće
protiv duša svojih da su oni bili nevjernici.
38. (Allah) će reći: “Uđite u vatru među zajednicama već prošlim prije
vas, od džinna i ljudi.” Kad god uđe zajednica, proklinjaće svoju
sestru (zajednicu). Dok, kad se u njoj svi sustignu, reći će zadnja
njihova prvoj njihovoj: “Gospodaru naš! Ovi su nas zaveli, zato im daj
dvostruku kaznu vatrom.” Reći će: “Za svakog je dvostruko, međutim ne
znate.”
39. I reći će prva njihova zadnjoj njihovoj: “Pa nemate vi nad nama
nikakvu prednost, zato kušajte kaznu za ono šta ste zaslužili.”
40. Uistinu, oni koji budu poricali ajete Naše i oholili se prema
njima, neće im se otvoriti kapije neba i neće ući u Džennet, dok ne
prođe deva kroz ušice igle; A tako plaćamo zločince.
41. Imaće oni od Džehennema postelju, a iznad njih će biti (vatrene)
pokrivke. A tako kažnjavamo zalime.
42. A oni koji vjeruju i čine dobra djela – ne opterećujemo dušu,
izuzev mogućnošću njenom – takvi će biti stanovnici Dženneta, oni će u
njemu biti vječito.
43. I istrgnućemo šta je u grudima njihovim od mržnje; teći će ispod
njih rijeke i govoriće: “Hvala Allahu koji nas je ovom uputio. A ne
bismo se uputili da nas nije Allah uputio! Doista su poslanici
Gospodara našeg donosili Istinu.” I viknuće im se: “Ovo je Džennet koji
vam je dat u naslijeđe za ono šta ste radili.”
44. I dozivaće stanovnici Dženneta stanovnike vatre: “Doista smo našli
ono što nam je obećavao Gospodar naš istinitim, pa jeste li našli ono
šta je obećavao Gospodar vaš istinitim?” Reći će: “Da.” Tad će objaviti
muezzin među njima: “Prokletstvo Allahovo je na zalimima,
45. Onima koji su odvraćali od puta Allahovog i tražili ga
iskrivljenim, a oni su u Ahiret bili nevjernici.”
46. I između njih dvaju biće veo, a na uzvisinama će biti ljudi (koji
će) prepoznati svakog po obilježjima njihovim. I vikat će stanovnicima
Dženneta: “Selamun alejkum!” Nisu ušli u njega, a oni će žuditi.
47. I kad skrenu pogledi njihovi prema stanovnicima vatre, reći će:
“Gospodaru naš! Ne stavi nas sa narodom zalima.”
48. I pozivaće stanovnici uzvisina ljude koje će znati po obilježjima
njihovim, govoriće: “Šta vam je vrijedilo skupljanje vaše i što ste se
oholili?
49. Jesu li to oni za koje ste se kleli da im neće stići Allahova
milost?” “Uđite u Džennet! Nema straha nad vama i nećete vi žaliti.”
50. I zvaće stanovnici vatre stanovnike Dženneta: “Prolijte na nas malo
vode ili nešto od onog čim vas je opskrbio Allah.” Reći će: “Uistinu!
Allah je to dvoje zabranio nevjernicima,
51. Onima koji su uzimali vjeru svoju igrom i zabavom, a obmanuo ih je
život Dunjaa.” Zato ćemo njih Danas zaboraviti, kao što su zaboravili
na susret dana svog ovog, i što su ajete Naše nijekali.
52. A doista, donijeli smo im Knjigu, pa smo je bazirali na znanju,
Uputu i milost za ljude koji vjeruju.
53. Čekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kad dođe ostvarenje njeno,
govoriće oni koji su je zaboravili ranije: “Doista su poslanici
Gospodara našeg dolazili s Istinom. Pa hoće li biti za nas ikakvih
posrednika, pa da posreduju za nas ili da budemo vraćeni, pa da radimo
drugačije no što smo radili?” Doista, izgubili su duše svoje, a iščezlo
je od njih šta su izmišljali.
54. Uistinu! Gospodar vaš je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u
šest dana, zatim se postavio na Arš. Prekriva noću dan (koji) traži nju
žurno, a Sunce i Mjesec i zvijezde potčinjeni su komandi Njegovoj. Zar
ne pripada Njemu stvaranje i komanda? Blagoslovljen neka je Allah,
Gospodar svjetova!
55. Zazivajte Gospodara svog skrušeno i potajno. Uistinu! On ne voli
one koji prevršuju.
56. I ne činite fesad na Zemlji, nakon sređivanja njenog; i prizivajte
Njega, strahujući i nadajući se. Uistinu, Allahova milost je bliska
dobročiniteljima.
57. A On je Taj koji šalje vjetrove radosnom viješću pred milošću
Svojom. Dok, kad ponesu oblake teške, usmjerimo ga ka zemlji zamrloj,
pa spuštamo na nju vodu, te izvodimo njome od svačeg plodove. Tako ćemo
izvesti mrtve, da biste se vi podsjetili.
58. A dobra zemlja izvodi rastinje svoje s dozvolom Gospodara svog. A
koja je loša, izvodi samo oskudno. Tako razlažemo znakove ljudima
(koji) zahvaljuju.
59. Doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pa reče: “O narode moj!
Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Uistinu! Ja se
bojim za vas kazne Dana strahovitog.”
60. Uglednici iz naroda njegovog rekoše: “Uistinu, mi te vidimo u
zabludi očitoj.”
61. Reče: “O narode moj! Nije u meni greška, nego sam ja poslanik
Gospodara svjetova.
62. Dostavljam vam poslanice Gospodara svog i savjetujem vas, i znam od
Allaha ono šta ne znate.
63. Zar se čudite što vam dolazi Opomena od Gospodara vašeg po čovjeku
između vas, da bi vas opomenuo, i da biste se pobojali i da bi vam se
smilovalo.”
64. Tad ga porekoše, pa spasismo njega i one s njim u lađi, a potopismo
one koji su poricali ajete Naše. Uistinu, oni su bili narod slijepaca.
65. I Adu, brata njihovog Huda. Reče: “O narode moj! Obožavajte Allaha.
Nemate vi drugog boga osim Njega. Pa zar se nećete pobojati?”
66. Uglednici koji nisu vjerovali iz naroda njegovog, rekoše: “Uistinu,
mi te vidimo u gluposti, i uistinu, mi mislimo da si ti od lažova.”
67. Reče: “O narode moj! Nije u meni glupost, nego sam ja poslanik
Gospodara svjetova.
68. Dostavljam vam poslanice Gospodara mog i ja sam vam savjetnik
pouzdani.
69. Zar se čudite što vam dolazi Opomena od Gospodara vašeg po čovjeku
između vas, da bi vas upozorio? A sjetite se kad vas je učinio
nasljednicima nakon naroda Nuhovog, i povećao vas u konstituciji
obilno. Pa sjetite se blagodati Allahovih, da biste vi uspjeli.”
70. Rekoše: “Zar si nam došao da bismo obožavali Allaha – jedinog
Njega, a ostavili ono što su obožavali očevi naši? Pa daj nam ono čim
nam prijetiš, ako si od istinitih!”
71. Reče: “Već je pala na vas od Gospodara vašeg kazna i gnjev. Zar se
prepirete sa mnom o imenima? koja ste nadjenuli vi i očevi vaši; nije
spustio Allah za njih nikakav autoritet. Pa očekujte! Uistinu! Ja sam
od onih koji sa vama čekaju.”
72. Pa smo spasili njega i one s njim milošću od Nas, i odsjekli
korijen onih koji su poricali ajete Naše i nisu bili vjernici.
73. I Semudu, brata njihovog Saliha. Reče: “O narode moj! Obožavajte
Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Već vam je došao jasan dokaz
od Gospodara vašeg. Ova deva Allahova za vas je znak; zato je pustite
da pase po Zemlji Allahovoj, i ne dotičite je zlom, pa da vas spopadne
kazna bolna.”
74. I sjetite se kad vas je učinio nasljednicima nakon Ada i nastanio
vas na Zemlji. Pravite u nizijama njenim palače i klešete brda (u)
kuće. Pa sjetite se blagodati Allahovih i ne činite zlo na Zemlji,
(postavši) mufsidi.
75. Uglednici iz naroda njegovog koji su se uzoholili rekoše onima koji
su učinjeni slabima – onom ko je vjerovao od njih: “Znate li da je
Salih izaslanik od Gospodara njegovog?” Rekoše: “Uistinu, mi smo u ono
s čim je poslat, vjernici!”
76. Oni koji su se uzoholili rekoše: “Uistinu, mi smo u ono u što
vjerujete, nevjernici!”
77. Tad raniše devu i oglušiše se o naredbu Gospodara svog, i rekoše:
“O Salih! Donesi nam ono čim nam prijetiš, ako si od izaslanika.”
78. Pa ih snađe potres, te osvanuše u kućama svojim povaljani.
79. Tad se okrenu od njih i reče: “O narode moj. Doista sam vam
dostavio poslanicu Gospodara svog i savjetovao vas, međutim, ne volite
savjetnike.”
80. I Luta! Kad reče narodu svom: “Zar činite razvrat u kojem vas nije
pretekao niko od svjetova?
81. Uistinu, vi prilazite strašću ljudima mimo žena. Šta više, vi ste
ljudi koji pretjeruju.”
82. Odgovor naroda njegovog bio je jedino što rekoše: “Protjerajte ih
iz naselja svog. Uistinu, oni su ljudi koji se čiste.”
83. Pa smo spasili njega i porodicu njegovu, izuzev žene njegove, bila
je od izostalih.
84. I izlili smo na njih kišu. Pa pogledaj kakav je bio kraj zločinaca!
85. I Medjenu, brata njihovog, Šuajba. Reče: “O narode moj! Obožavajte
Allaha! Nemate vi drugog boga sem Njega. Zaista vam je došao jasan
dokaz od Gospodara vašeg; zato ispunjavajte mjeru i mjerilo. I ne
zakidajte ljudima stvari njihove, i ne činite fesad na Zemlji, nakon
sređivanja njenog. To je bolje za vas, ako ste vjernici.
86. I ne zasjedajte na svakom putu prijeteći i odvraćajući od puta
Allahovog onog ko vjeruje u Njega i tražeći ga iskrivljenim. I sjetite
se kad ste bili (brojčano) mali, pa vas je umnožio. I pogledajte kakav
je bio kraj mufsida.
87. A ako bude skupina među vama (koja) vjeruje u ono s čim sam poslat,
i skupina (koja) ne vjeruje, onda se strpite dok Allah ne presudi među
nama, a On je Najbolji od sudaca.”
88. Velikani koji su se uzoholili iz naroda njegovog, rekoše: “Sigurno
ćemo protjerati tebe, o Šuajb, i one koji s tobom vjeruju, iz naselja
našeg ili ćete se sigurno vratiti u millet naš.” Reče: “Zar iako smo
neradi?”
89. Doista bismo izmišljali protiv Allaha laž ako bismo se vratili u
millet vaš, nakon što nas je izbavio Allah iz njega. A nije za nas da
se u njega vraćamo, izuzev ako htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar
naš obuhvata svaku stvar znanjem. U Allaha se uzdamo. Gospodaru naš!
Presudi između nas i između naroda našeg s Istinom, a Ti si Najbolji od
sudaca.”
90. I rekoše velikani koji nisu vjerovali iz naroda njegovog: “Ako
biste slijedili Šuajba, uistinu biste vi tad bili gubitnici.”
91. Pa zadesi njih potres, te osvanuše u kućama svojim povaljani.
92. Oni koji su porekli Šuajba, kao da nisu stanovali u njima. Oni koji
su porekli Šuajba – oni su bili gubitnici.
93. Tad se okrenu od njih i reče: “O narode moj! Doista sam vam
dostavio poslanice Gospodara mog i savjetovao vas; pa kako da žalim nad
narodom nevjernika?”
94. A nismo poslali u grad nijednog vjerovjesnika, a da nismo pogodili
stanovništvo njegovo nesrećom i bijedom, da bi se oni ponizili.
95. Zatim bismo zamijenili namjesto zla dobro, dok se ne bi namnožili
pa rekli: “Doista je naše očeve doticala sreća i nesreća.” Tad bismo ih
dograbili nenadno, a oni ne bi opazili.
96. A da su stanovnici gradova vjerovali i bojali se, sigurno bismo im
otvorili berekete s neba i Zemlje. Međutim poricali su, pa smo ih
ščepavali za ono šta su zaradili.
97. Pa jesu li sigurni stanovnici gradova da im neće doći sila Naša
noću, (dok) oni budu spavali?
98. Zar su sigurni stanovnici gradova da im neće doći sila Naša danju,
a oni se budu igrali?
99. Pa jesu li se osigurali od plana Allahovog? Pa siguran je u plan
Allahov jedino narod gubitnika.
100. Zar ne upućuje one koji naslijeđuju Zemlju nakon (prethodnih)
stanovnika njenih, da ćemo ih – ako htjednemo – pogoditi zbog grijeha
njihovih i zapečatiti srca njihova, pa oni neće čuti.
101. To su bili gradovi čije ti neke vijesti kazujemo. A doista su im
dolazili poslanici njihovi s dokazima jasnim, pa nisu vjerovali u ono
što su ranije poricali. Tako Allah pečati srca nevjernika.
102. I nismo našli za većinu njih nikakav zavjet, a doista smo našli
većinu njih grješnicima.
103. Zatim smo poslije njih poslali Musaa sa znacima Našim faraonu i
velikanima njegovim, pa nisu povjerovali u njih. Zato pogledaj kakav je
bio kraj mufsida!
104. I reče Musa: “O faraone! Uistinu, ja sam poslanik Gospodara
svjetova.
105. Dužan sam da govorim o Allahu samo Istinu. Doista sam vam došao sa
dokazom jasnim od Gospodara vašeg. Zato pošalji sa mnom sinove
Israilove.”
106. (Faraon) reče: “Ako si došao sa znakom, onda ga daj, ako si od
istinitih!”
107. Tad (Musa) baci štap svoj, pa gle! on zmija očita.
108. I izvuče ruku svoju, tad gle! ona bijela za posmatrače.
109. Uglednici iz naroda faraonovog rekoše: “Uistinu, ovo je čarobnjak,
znalac,
110. Želi da vas istjera iz zemlje vaše, pa šta naređujete?”
111. Rekoše: “Zadrži njega i brata njegova, a pošalji u gradove
sabirače,
112. Dovešće ti svakog čarobnjaka, znalca.”
113. I dođoše faraonu čarobnjaci, rekoše: “Uistinu, nama pripada
nagrada, ako mi budemo pobjednici.”
114. Reče: “Da!, i uistinu, vi ćete biti od bliskih.”
115. Rekoše: “O Musa! Ili ćeš baciti, ili ćemo mi biti (prvi) bacači?”
116. Reče: “Bacite!” Pa pošto baciše, začaraše oči ljudi i zastrašiše
ih i donesoše sihr silan.
117. I objavismo Musau: “Baci štap svoj!” Tad gle: on proguta ono šta
su lažirali.
118. Tad se dogodi Istina, i propade ono šta su uradili.
119. Tad bijahu tu poraženi, i okrenuše se poniženi.
120. I baciše se čarobnjaci na sedždu,
121. Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara svjetova,
122. Gospodara Musaovog i Harunovog.”
123. Faraon reče: “Povjerovaste u Njega prije nego sam vam dozvolio!
Uistinu! Ovo je spletka koju ste ispleli u gradu da biste izveli iz
njega stanovništvo njegovo. Pa saznaćete!
124. Sigurno ću odsjeći ruke vaše i noge vaše unakrsno, zatim ću vas
sigurno sve raspeti.”
125. Rekoše: “Uistinu, mi smo Gospodaru našem povratnici!
126. A svetiš nam se samo što mi vjerujemo u znakove Gospodara našeg,
pošto su nam došli. Gospodaru naš! Izlij na nas izdržljivost i daj da
mi umremo (kao) muslimani.”
127. I rekoše velikani iz naroda faraonovog: “Zar ćeš ostaviti Musaa i
narod njegov da prave fesad na Zemlji, a ostaviće tebe i bogove tvoje?”
Reče: “Pobit ćemo sinove njihove, a poštedit žene njihove, a uistinu
smo mi nad njima pokoritelji.”
128. Musa reče narodu svom: “Tražite pomoć od Allaha i strpite se.
Uistinu, Zemlja je Allahova. Daje je u naslijeđe kome hoće od robova
Svojih, a ishod je za bogobojazne.”
129. Rekoše: “Zlostavljani smo prije no što si nam došao i nakon što si
nam došao.” Reče: “Možda će Gospodar vaš uništiti neprijatelja vašeg i
učini vas nasljednicima na Zemlji, pa da vidi kako radite.”
130. I doista smo pogodili narod faraonov nerodicama i smanjenjem
plodova, da bi se oni poučili.
131. Pa kad bi im došlo dobro, rekli bi: “Ovo je naše”, a kad bi ih
snašlo zlo, pripisali bi Musau i onom ko je s njim. Zar nije uistinu
zla kob njihova kod Allaha? Međutim, većina njih ne zna.
132. I rekoše: “Kakav god nam doneseš znak da nas njime začaraš, pa
nećemo ti mi biti vjernici.”
133. Pa poslasmo na njih potop i skakavce i uši i žabe i krv, znacima
detaljnim, pa se uzoholiše i bijahu narod zločinaca.
134. Pa pošto pade na njih nevolja, rekoše: “O Musa! Moli za nas
Gospodara svog, zbog onog šta je obećao kod tebe. Ako otkloniš od nas
nevolju, sigurno ćemo ti vjerovati i sigurno poslati s tobom sinove
Israilove.”
135. Pa pošto bismo otklonili od njih nevolju do roka kojem bi oni
stigli – gle! oni bi prekršili.
136. Tad smo im se osvetili i potopili ih u moru što su poricali ajete
Naše i bili prema njima nehajni.
137. I dali smo u naslijeđe narodu onih koji su učinjeni slabima istoke
zemlje i zapade njene – one u kojoj smo blagosiljali. I ispunila se
Riječ Gospodara tvog lijepa nad sinovima Israilovim zato što su se
strpili; a razorili smo šta je sagradio faraon i narod njegov i šta su
podizali.
138. I prevedosmo sinove Israilove preko mora, te dođoše ljudima odanim
idolima svojim. Rekoše: “O Musa! Načini za nas boga kao što oni imaju
bogove.” Reče: “Uistinu, vi ste narod koji ne zna.”
139. “Uistinu, takvi će propasti u onom u čemu su oni, a zaludno je šta
su radili.
140. Reče: “Zar mimo Allaha da vam tražim boga, a On vas je odlikovao
nad svjetovima?”
141. I kad vas izbavismo od ljudstva faraonovog; podvrgavali su vas
opakoj kazni, ubijajući sinove vaše, a pošteđujući žene vaše; a u tom
je bilo iskušenje golemo od Gospodara vašeg.
142. I odredili smo Musau trideset noći, i dopunili to sa deset, pa se
ispuni određeno vrijeme Gospodara njegovog – četrdeset noći. I reče
Musa bratu svom Harunu: “Naslijedi me u narodu mom i sređuj (stvari) i
ne slijedi put mufsida.”
143. I pošto dođe Musa sastajalištu Našem i (pošto) je govorio s njim
Gospodar njegov, reče: “Gospodaru moj! Pokaži mi – da Te vidim.” Reče:
“Nećeš Me vidjeti, međutim, pogledaj ka brdu: pa ako ono ostane na svom
mjestu, vidjećeš Me.” Pa pošto se Gospodar njegov otkri brdu učini ga
zdrobljenim, a Musa pade onesviješten. Pa pošto se pribra, reče: “Slava
neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi od vjernika.”
144. Reče: “O Musa! Uistinu, Ja sam odabrao tebe nad ljudima
poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Zato uzmi šta ti dajem i budi od
zahvalnih.”
145. I napisasmo mu na pločama savjet o svakoj stvari i detalj za svaku
stvar. “Pa uzmi ih čvrsto i naredi svom narodu: ’Uzmite najbolje
njihovo”, (a) pokazaću vam kuću grješnika.
146. Okrenut ću od ajeta Svojih one koji se ohole na Zemlji bez prava.
Iako vide svaki znak, ne vjeruju u njega; i ako vide put ispravnosti,
ne uzimaju ga putem; a ako vide put zablude, uzimaju ga putem. To zato
što oni poriču ajete Naše i prema njima nehajni su.
147. A oni koji poriču ajete Naše i susret Ahireta, propašće djela
njihova. Hoće li biti plaćeni, osim za ono šta su radili?
148. I uzeo je narod Musaov poslije njega, od ukrasa svojih, tele
tjelesno, imalo je ono (moć) mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne
govori, niti ih upućuje putu? Uzeli su ga i bili zalimi.
149. I pošto oni dođoše sebi i vidješe da su oni doista zabludjeli,
rekoše: “Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i (ne) oprosti nam, sigurno
ćemo biti od gubitnika.”
150. I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan, žalostan, reče: “Ružno
je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali
odredbu Gospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog,
tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sine majčin! Uistinu, ljudi su me
smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne čini da se zluraduju nada
mnom neprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.”
151. (Musa) reče: “Gospodaru moj! Oprosti meni i bratu mom i uvedi nas
u milost Svoju; a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.”
152. Uistinu, oni koji su uzeli tele: njih je stigla srdžba od
Gospodara njihovog i poniženje u životu Dunjaa. A tako kažnjavamo one
koji izmišljaju.
153. A oni koji rade zla djela, potom se pokaju nakon toga i budu
vjerovali, uistinu, Gospodar tvoj je poslije toga Oprosnik, Milosrdni.
154. I pošto se umiri Musaova srdžba, uze ploče, a u natpisu njihovom
bijaše uputa i milost za one koji se Gospodara svog plaše.
155. I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudi za Naše određeno
vrijeme. Pa pošto ih snađe potres, reče: “Gospodaru moj! Da si htio
uništio bi ih ranije, i mene. Hoćeš li nas uništiti zbog onog šta su
počinili glupaci naši? Ovo je samo iskušenje Tvoje, zabluđuješ njime
koga hoćeš, a upućuješ koga hoćeš. Ti si Zaštitnik Naš, zato nam
oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od oprosnika.
156. I propiši nam na ovom Dunjau dobro, i na Ahiretu. Uistinu! Mi smo
se uputili Tebi.” Reče: “Kazna je Moja – pogodiću njome koga hoću, a
milost Moja obuhvata svaku stvar.” Zato ću je propisati onima koji se
boje i daju zekat, i onima koji u ajate Naše vjeruju,
157. Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg
nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indžilu. Naređuje im dobro, a
zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im
loše, i oslobađa ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa
oni koji vjeruju u njega i poštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo
koje je spušteno s njim – ti takvi su uspješni.
158. Reci: “O ljudi! Doista sam ja poslanik Allahov vama svima – Onog
čija je vlast nebesa i Zemlje. Samo je On Bog! Oživljava i usmrćuje,
zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnika neukog, koji
vjeruje u Allaha i Riječi Njegove, i slijedite ga da biste se vi
uputili.”
159. A od naroda Musaovog je zajednica (onih koji) se vode Istinom i po
njoj kroje pravdu.
160. I podijelili smo ih na dvanaest plemena, zajednica. I objavili smo
Musau – kad je narod njegov zatražio od njega vodu: “Udri štapom svojim
kamen.” Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svako pleme
znalo pojilište svoje. I pravili smo hladovinu nad njima oblacima, i
spustili na njih mennu i prepelice: “Jedite od dobrih stvari kojima smo
vas opskrbili.” A nisu učinili zulm Nama, nego su dušama svojim zulm
učinili.
161. I kad im bi rečeno: “Nastanite se u ovom naselju i jedite iz njega
odakle god hoćete i recite: ’Hitta’, i uđite na kapiju sa sedždom,
oprostićemo vam greške vaše, povećaćemo dobročiniteljima.”
162. Tad su oni između njih koji su činili zulm, zamijenili riječ
drugačijom od one koja im je rečena, te smo poslali na njih kaznu s
neba, zbog toga što su zulm činili.
163. I pitaj ih o gradu koji je bio pored mora, kad su kršili sabat,
kad su im dolazile ribe njihove na dan subote njihove – otvoreno, a na
dan kad nisu svetkovali subotu, nisu im dolazile. Tako smo ih
iskušavali, zato što su griješili.
164. I kad reče zajednica između njih: “Zašto savjetujete narod čiji će
Allah uništilac biti ili mučitelj njihov kaznom žestokom?” Rekoše:
“Pravdanje Gospodaru vašem i da bi se oni pobojali.”
165. Pa pošto zaboraviše ono čim su opominjani, spasismo one koji su
zabranjivali zlo, a dograbismo one koji su činili zulm kaznom žestokom,
za ono što su griješili.
166. Pa pošto su bili drski spram onog što im je zabranjeno, rekosmo
im: “Budite majmuni prezreni!”
167. I kad je najavio Gospodar tvoj da će sigurno do Dana kijameta
dizati na njih onog ko će ih podvrgavati zloj kazni. Uistinu, Gospodar
tvoj je brz kaznom, a uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni.
168. I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode. Neki od njih su
dobri, a drugi od njih su mimo toga. I iskušavali smo ih dobrim
stvarima i zlim stvarima, da bi se oni povratili.
169. Pa je poslije njih slijedilo pokoljenje (onih koji su) naslijedili
Knjigu. Uzimali su prolaznu stvar Dunjaa i govorili: “Oprostiće nam
se!” A ako im dođe (ponovo) stvar slična tom, uzimaju je. Zar nije od
njih uzet zavjet Knjigom da će o Allahu govoriti samo Istinu? A
proučavaju ono šta je u njoj. A kuća Ahireta je bolja za one koji se
boje. Pa zar ne shvatate?
170. A oni koji se drže Knjige i obavljaju salat – uistinu, Mi nećemo
uništiti nagradu pravednih.
171. I kad podigosmo brdo nad njima, kao da je ono nadstrešica, a
mislili su da će ono na njih pasti. Uzmite čvrsto šta vam dajemo i
podsjećajte se na ono šta je u tom, da biste se vi pobojali;
172. I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih, iz leđa njihovih
potomstvo njihovo, i zatraži da oni svjedoče protiv duša svojih: “Zar
nisam Gospodar vaš?” Rekoše: “Svakako. Svjedočimo!”, da ne biste rekli
na Dan kijameta: “Uistinu, mi smo prema ovom bili nemarni.”
173. Ili rekli: “Samo su pridruživali očevi naši ranije, a (mi) smo
bili potomstvo poslije njih. Pa zar ćeš nas uništiti zbog onog šta su
počinila blebetala?”
174. I tako razjašnjavamo znakove, i da bi se oni povratili.
175. I izrecituj im vijest onog kojem smo dali ajete Naše, pa se
povukao od njih, te ga je slijedio šejtan, pa je bio od zalutalih.
176. A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdigli njima, međutim on se
priklonuo zemlji i slijedio strast svoju. Pa, primjer njegov je kao
primjer psa: ako se okomiš na njega, dahćući plazi jezik, ili ostaviš
li ga – plazeći jezik dahće. To je primjer ljudi koji poriču ajete
Naše. Zato kazuj priču, da bi oni razmislili.
177. Loš je primjer ljudi koji poriču ajete Naše, a dušama svojim čine
zulm.
178. Koga uputi Allah – pa on je upućen, a koga zavede – pa ti takvi su
gubitnici.
179. A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge od džinna i ljudi. Imaju
oni srca – ne razumiju njima, i imaju oni oči – ne vide njima, i imaju
oni uši – ne čuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su više
zalutali. Ti takvi su nemarni.
180. A Allahova imena su najljepša – zato Ga zovite njima. I ostavite
one koji skrnave imena Njegova. Platit će im se ono šta rade.
181. A od onog koga smo stvorili ima umma koja vodi Istinom i njome
kroji pravdu.
182. A oni koji poriču znakove Naše, vodićemo ih postepeno odakle ne
znaju.
183. I puštam im. Uistinu, spletka Moja je jaka!
184. Zar neće razmisliti? Nije u drugu njihovom nikakvo ludilo. On je
samo opominjač jasni.
185. Zar neće pogledati carstvo nebesa i Zemlje i šta je stvorio Allah
od stvari, i da se možda rok njihov već približio? Pa u koji će hadis
poslije njega vjerovati?
186. Koga zabludi Allah, pa nema za njega upućivača; a ostavlja ih da u
pretjeranosti svojoj lutaju.
187. Pitaju te o Času, kad će dolazak njegov? Reci: “Znanje njegovo je
jedino kod Gospodara mog; otkriće ga u vrijeme njegovo samo On. Biće
težak na nebesima i Zemlji. Doći će vam jedino iznenada.” Pitaju tebe
kao da si ti upoznat o njemu. Reci: “Znanje njegovo je jedino kod
Allaha”, međutim većina ljudi ne zna.
188. Reci: “Ne vladam za dušu svoju korišću, niti štetom, osim šta hoće
Allah. A da znam nevidljivo, sigurno bih umnožio od dobrog i ne bi me
dotaklo zlo. Ja sam samo opominjač i donosilac radosnih vijesti za
narod koji vjeruje.
189. On je Taj koji vas je stvorio od duše jedne, i načinio od nje
paricu njenu, da se smiri uz nju. Pa pošto ju je obljubio, ponijela je
teret lahak, pa je išla s njim. Pa pošto oteža, zovnu Allaha, Gospodara
njih dvoje: “Ako nam daš dobrog (potomka), sigurno ćemo biti od
zahvalnih.”
190. Pa pošto im je dao dobrog, pripisivali su Njemu drugove u onom šta
im je dao. Pa uzvišen neka je Allah nad onim šta pridružuju!
191. Zar pridružuju ono šta ne stvara ništa, a oni su stvoreni?
192. A ne mogu im pružiti pomoć, niti dušama svojim pomažu.
193. I ako ih pozovete Uputi, ne slijede vas. Isto vam je: pozivali ih
ili vi bili šutljivi.
194. Uistinu! Oni koje zazivate mimo Allaha, robovi su slični vama.
Zato ih prizivajte, pa nek vam se odazovu, ako ste istiniti!
195. Zar imaju oni noge, kojima hode? Ili imaju oni ruke, kojima drže?
Ili imaju oni oči, kojima vide? Ili imaju oni uši, kojima čuju? Reci:
“Zovite ortake vaše, zatim me prevarite, ta ne odgađajte mi.”
196. Uistinu, Zaštitnik moj je Allah koji objavljuje Knjigu, a On štiti
dobre.
197. A oni koje prizivate mimo Njega, ne mogu vam pružiti pomoć, niti
dušama svojim pomažu.
198. I ako ih pozovete Uputi, ne čuju. I vidiš ih gledaju prema tebi, a
oni ne vide.
199. Drži se oprosta i naređuj dobročinstvo, i kloni se neznalica.
200. A ako te potakne podsticaj od šejtana, tad zatraži zaštitu u
Allaha. Uistinu! On je Onaj koji čuje, Znalac.
201. Uistinu, oni koji se boje (Allaha), kad ih dotakne podsticaj od
šejtana, sjete se, tad gle: oni oni koji vide!
202. A braća njihova ih navuku u zabludu, zatim ne odustaju.
203. I kad im ne doneseš ajet, govore: “Zašto ga ne izmisliš?” Reci:
“Slijedim samo ono šta mi se objavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi
od Gospodara vašeg, i Uputa i milost za narod koji vjeruje.”
204. A kad se uči Kur’an, tad ga slušajte i šutite, da bi vam se
smilovalo.
205. I sjećaj se Gospodara svog u duši svojoj skrušeno i sa strahom i
ne glasno u govoru, jutrom i navečer, i ne budi od nehajnih.
206. Uistinu, oni koji su kod Gospodara Tvog, ne ohole se prema
obožavanju Njegovom, i slave Ga i Njemu čine sedždu.