EL-AHKAF * PJEŠČANA BRDA
1. Ha. Mim.
2. Objava Knjige je od Allaha, Moćnog, Mudrog.
3. Stvorili smo nebesa i Zemlju i šta je između njih jedino s Istinom i
rokom određenim. A oni koji ne vjeruju u ono čime se opominju –
odvraćeni su.
4. Reci: “Vidite li ono šta prizivate mimo Allaha? Pokažite mi šta su
to stvorili od zemlje, ili imaju oni udio u nebesima? Dajte mi Knjigu
prije ove ili tračak znanja, ako ste istiniti.”
5. A ko je zabludjeliji od onog ko mimo Allaha priziva onog ko mu se
neće odazvati do Dana kijameta, i oni su prema zovu njihovom nehajni.
6. A kad se ljudi saberu, biće im neprijatelji, i biće u obožavanje
njihovo nevjernici.
7. I kad im se uče ajeti Naši jasni, govore oni koji ne vjeruju za
Istinu kad im dođe: “Ovo je sihr očiti!”
8. Ili govore: “Izmišlja ga!” Reci: “Ako sam ga izmislio – pa ne
vladate sa mnom zbog Allaha nimalo. On je Najbolji znalac onog šta o
njemu govorite. Dovoljan je On svjedok između mene i između vas. A On
je Oprosnik, Milosrdni.”
9. Reci: “Nisam novina od poslanika, i ne znam šta će se sa mnom
učiniti, niti sa vama. Slijedim jedino šta mi se objavljuje i ja sam
samo opominjač jasni.”
10. Reci: “Vidite li: ako je od Allaha, a ne vjerujete u njega, a
posvjedočio je svjedok od sinova Israilovih na sličnom njemu, pa je
vjerovao – a uzoholili ste se?” Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima.
11. I oni koji ne vjeruju govore o onima koji vjeruju: “Da je dobro, ne
bi nas u tome pretekli.” A kako se njime ne upućuju, to će reći: “Ovo
je laž stara.”
12. I prije njega je Knjiga Musaova bila vodilja i milost. A ova Knjiga
je potvrda na jeziku arapskom, da upozori one koji zulm čine, i radosna
vijest za dobročinitelje.
13. Uistinu, oni koji kažu: “Gospodar naš je Allah”, zatim istraju, pa
neće biti straha nad njima i neće oni tugovati.
14. Takvi će biti stanovnici Dženneta, vječno će biti u njemu, plaća za
ono što su radili.
15. A wassijetili smo čovjeku dobro prema roditeljima njegovim. Nosila
ga je majka njegova prisilno i rodila ga prisilno. A nošenje njegovo i
odbijanje njegovo od dojenja je trideset mjeseci. Dok, kad dostigne
zrelost svoju i dostigne četrdeset godina, rekne: “Gospodaru moj!
Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj koju si podario meni i
roditeljima mojim, i da radim dobro s kojim si zadovoljan, i napredak
meni u potomstvu mom. Uistinu, ja Ti se kajem i uistinu sam ja od
muslimana.”
16. To su oni od kojih primamo najbolje šta su radili, a preći ćemo
preko zlih djela njihovih, među stanovnicima Dženneta će biti. Obećanje
koje im se daje istina je.
17. A onaj koji roditeljima svojim rekne: “Uff vama oboma! Plašite li
me da ću biti izvađen, a već su minule generacije prije mene?” A oni
oboje preklinju Allaha: “Teško tebi! Vjeruj! Doista, obećanje Allahovo
je Istina.” Tad govori: “Ovo su samo priče ranijih.”
18. Takvi su oni na kojima se obistinila Riječ u zajednicama džinna i
ljudi već prošlim prije njih. Uistinu! Oni su gubitnici.
19. I za sve što su radili biće stepeni, i da im isplati djela njihova,
a njima se neće zulm učiniti.
20. A na Dan kad se oni koji nisu vjerovali, izlože na vatru:
“Proćerdali ste svoje dobre stvari u životu svom dunjalučkom i uživali
u njima. Pa danas ćete biti plaćeni kaznom prezrenom, zbog toga što ste
se oholili na Zemlji bez ikakva prava, i što ste griješili.”
21. I spomeni brata Adovog, kad je upozoravao narod svoj u pješčanim
brdima – a doista su prolazili opominjači prije njega i poslije njega:
“Obožavajte samo Allaha. Uistinu, ja se plašim nad vama kazne Dana
strašnog.”
22. Rekoše: “Jesi li nam došao da nas odvratiš od bogova naših? Pa daj
nam to čime nam prijetiš, ako si od istinitih!”
23. Reče: “Znanje je samo kod Allaha, a prenosim vam ono s čim sam
poslat, ali ja vas vidim ljudima koji ne znaju.”
24. Pa pošto ga ugledaše – oblak (koji) napreduje ka dolinama njihovim,
rekoše: “Ovo je oblak koji će nam kišu dati.” Naprotiv, to je ono šta
ste požurivali. Vjetar, u kojem je kazna bolna,
25. Razara svaku stvar po naredbi Gospodara njegovog! Pa su osvanuli,
vidjele su se samo nastambe njihove. Tako plaćamo narod zločinaca.
26. I zaista smo osposobili njih u onom u čemu nismo osposobili vas. I
načinili smo im sluh i vidove i srca. Pa nije im koristio sluh njihov,
niti vidovi njihovi, a ni srca njihova nimalo, kad su nijekali ajete
Allahove, i snašlo ih je ono čemu su se ismijavali.
27. I doista smo uništili ono gradova oko vas i izlagali znakove, da bi
se oni povratili.
28. Pa što ih nisu pomogli oni koje su mimo Allaha uzimali bogovima kao
sredstvo približenja? Naprotiv, iščezli su od njih. A to je bila laž
njihova i ono što su izmišljali.
29. I kad ti upravismo skupinu džinna da slušaju Kur’an – pa pošto su
mu prisustvovali, rekoše: “Šutite!” Pa pošto je završeno, vratiše se
narodu svom (kao) opominjači.
30. Govorili su: “O narode naš! Uistinu, mi smo slušali Knjigu
objavljenu poslije Musaa, potvrdu onog ispred nje, upućuje Istini i
tariku pravom.
31. O narode naš! Odazovite se pozivaču Allahovom, i vjerujte u njega.
Oprostiće vam grijehe vaše i zaštititi vas od kazne bolne.”
32. A ko se ne odazove pozivaču Allahovom – pa nije on taj koji će
umaći u Zemlji, i neće on mimo Njega imati zaštitnike. Takvi su u
zabludi očitoj.
33. Zar nisu vidjeli da je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju – a
nije se umorio stvaranjem njihovim – Kadar da oživi mrtve? Svakako!
Uistinu! On je nad svakom stvari Imalac moći.
34. A na Dan kad se oni koji ne vjeruju izlože vatri: “Zar ovo nije
Istina?” – reći će: “Svakako, Gospodara nam našeg.” Reći će: “Pa
iskusite kaznu za to što niste vjerovali.”
35. Zato se strpi, kao što su se strpili posjednici odlučnosti od
poslanika, i ne požuruj im. Na Dan kad vide ono čime im se prijetilo –
biće kao da su oni ostali samo časak dana. Informacija (je to). Pa hoće
li biti uništen (iko) osim naroda grješnika?