EL-EN’AM * STOKA
1. Hvala Allahu Koji je stvorio nebesa i Zemlju i načinio tmine i
svjetlost. Opet oni koji ne vjeruju, Gospodaru svom izjednačuju
(ortake).
2. On je Taj koji vas je stvorio od ilovače, zatim odredio rok. A rok
određeni je kod Njega. Opet vi sumnjate!
3. A On je Allah, na nebesima i na Zemlji. Zna tajno vaše i javno vaše,
i zna šta stičete.
4. I nije im došao nijedan znak od znakova Gospodara njihovog, a da
nisu bili od njega odvraćeni.
5. Pa doista su porekli Istinu pošto im je došla. Pa doći će im vijesti
o onom čemu su se rugali.
6. Zar nisu vidjeli koliko smo uništili naraštaja prije njih, (koje)
smo učvrstili na Zemlji onako kako nismo učvrstili vas? A slali smo
nebo na njih obilno i učinili da rijeke teku ispod njih, pa smo ih
uništili zbog grijeha njihovih, i stvorili smo poslije njih druga
pokoljenja.
7. A da smo ti spustili Knjigu na papiru, pa da je opipaju rukama
svojim, sigurno bi rekli oni koji ne vjeruju: “Ovo je samo sihr očiti.”
8. I govore: “Zašto mu se ne spusti melek?” A da spustimo meleka,
sigurno bi bila svršena stvar, zatim im se ne bi odložilo.
9. A da smo ga učinili melekom, sigurno bismo ga učinili čovjekom i
sigurno bismo im zbrkali ono šta brkaju.
10. A doista su ismijavani poslanici prije tebe, pa je snašlo one od
onih koji su se rugali, ono čemu su se rugali.
11. Reci: “Putujte po Zemlji, zatim pogledajte kakav je bio kraj
poricatelja.”
12. Reci: “Čije je ono šta je u nebesima i Zemlji?” Reci: “Allahovo!”
Propisao je Sebi milost. Sigurno će vas sakupiti za Dan kijameta u koji
nema sumnje. Oni koji gube duše svoje – ta oni neće vjerovati.
13. I Njegovo je šta miruje u noći i danu, a On je Onaj koji čuje,
Znalac.
14. Reci: “Zar da mimo Allaha – Stvoritelja nebesa i Zemlje, uzmem
zaštitnika?”, a On hrani, a nije hranjen. Reci: “Uistinu, meni je
naređeno da budem prvi koji će se predati”, i ne budi nikako od
mušrika.
15. Reci: “Uistinu, ja se bojim – ako ne poslušam Gospodara svog –
kazne Dana velikog.”
16. Ko bude od nje otklonjen Tog dana, tad mu se (Allah) doista
smilovao; a to je uspjeh očiti.
17. A ako te dotakne Allah nesrećom, onda nema od nje spasitelja,
izuzev Njega. A ako te dotakne dobrim – pa On je nad svakom stvari
Posjednik moći.
18. I On je Pokoritelj nad robovima Svojim, a On je Mudri,
Obaviješteni.
19. Reci: “Koja je stvar najveća svjedočenjem?” Reci: “Allah. Svjedok
je između mene i između vas. I objavljuje mi se ovaj Kur’an da upozorim
njime vas i onog kome stigne. Da li vi uistinu svjedočite da su sa
Allahom bogovi drugi?” Reci: “Ne svjedočim!” Reci: “Samo je On Bog,
Jedini! A uistinu, ja sam čist od onog šta pridružujete.”
20. Oni kojima smo dali Knjigu, prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove
svoje. Oni koji su izgubili duše svoje, ta oni neće vjerovati.
21. A ko je nepravedniji od onog ko izmišlja o Allahu laž ili poriče
ajete Njegove? Uistinu, zalimi neće uspjeti.
22. A na Dan kad ih sve skupimo, zatim reknemo onima koji su
pridruživali: “Gdje su ortaci vaši – oni za koje ste tvrdili?”
23. Zatim neće biti fitneha njihovog, jedino će reći: “Tako nam Allaha,
Gospodara našeg, nismo bili mušrici.”
24. Vidi kako će lagati protiv duša svojih, a iščeznuće od njih ono šta
su izmišljali.
25. I od njih je ko te sluša; a načinili smo na srcima njihovim velove
da ga ne razumiju, a u ušima njihovim gluhoću. Iako vide svaki znak, ne
vjeruju u njega. Dok, kad ti dođu, prepiru se s tobom, govore oni koji
ne vjeruju: “Ovo su samo priče ranijih.”
26. A oni ga zabranjuju i udaljuju se od njega; i uništavaju samo duše
svoje, a ne opažaju.
27. A da vidiš kad budu zaustavljeni pred vatrom, pa reknu: “O da nam
je da budemo povraćeni i da ne poreknemo ajete Gospodara našeg, i
budemo od vjernika!”
28. Naprotiv, ukazaće im se šta su skrivali ranije. I ako bi bili
povraćeni, sigurno bi se vratili onom šta im je zabranjeno. A uistinu,
oni su lašci.
29. I govore: “Nema ništa sem života našeg dunjalučkog i mi nećemo biti
podignuti!”
30. A da vidiš kad budu zaustavljeni pred Gospodarom svojim! On će
reći: “Zar ovo nije Istina?” Reći će: “Svakako, tako nam Gospodara
našeg.” Reći će: “Pa kušajte kaznu, zato što niste vjerovali!”
31. Doista će izgubiti oni koji poriču susret s Allahom, dok kad im
dođe Čas nenadno, reći će: “O žalosti naša nad onim šta smo
zanemarili”, i oni će nositi terete svoje na leđima svojim. Zar nije
loše šta će nositi?
32. A život Dunjaa je samo igra i zabava, i sigurno je kuća Ahireta
bolja za one koji se boje. Pa zar ne shvatate?
33. Doista znamo: žalosti te to šta govore. Pa uistinu, oni ne poriču
tebe, nego zalimi ajete Allahove niječu.
34. A doista su poricani poslanici prije tebe, pa su se strpili nad
(tim) što su poricani i mučeni, dok im nije došla pomoć Naša. I nema
tog ko će izmijeniti riječi Allahove. A već ti je došla vijest o
poslanicima.
35. A ako ti je teško njihovo okretanje, onda ako možeš da potražiš
rupu u Zemlji ili ljestve u nebo, pa im doneseš znak! A da hoće Allah,
sigurno bi ih prikupio Uputi, zato ne budi nikako od neznalica.
36. Odazivaju se jedino oni koji slušaju. A mrtvi – podići će ih Allah,
zatim će Njemu biti povraćeni.
37. I govore: “Zašto mu se ne spusti znak od Gospodara njegovog?” Reci:
“Uistinu! Allah je kadar da spusti znak”; ali, većina njih ne zna.
38. A nema nijedne životinje na Zemlji, niti letećeg stvorenja (koje)
leti sa dva krila svoja – a da nisu zajednice slične vama. Nismo
zapostavili u Knjizi ništa; zatim će Gospodaru svom biti sakupljeni.
39. A oni koji poriču ajete Naše, gluhi i nijemi, u tminama su. Allah
koga hoće – zabludi ga, a koga hoće – učini ga na putu pravom.
40. Reci: “Da li vidite, ako vam dođe kazna Allahova ili vam dođe Čas,
hoćete li drugog (mimo) Allaha prizivati, ako istinu govorite?”
41. Naprotiv! Njega biste prizivali, pa bi otklonio ono za što ste Ga
prizivali – ako bi htio – i zaboravili biste šta ste pridruživali.
42. A doista, slali smo zajednicama prije tebe, pa smo ih dohvatili
bijedom i nesrećom, da bi se oni ponizili.
43. Pa zašto se nisu, kad im je došla sila Naša, ponizili? Međutim,
otvrdla su srca njihova i uljepšao im je šejtan ono šta su radili!
44. Pa pošto bi zaboravili ono čim su bili opominjani, otvorili bismo
im kapije svake stvari. Dok, kad bi se obradovali zbog onog šta im je
dato, ščepali bismo ih nenadno, tad gle! – oni očajnici.
45. Zato je sasječen korjen ljudi koji su činili zulm. I hvala neka je
Allahu, Gospodaru svjetova!
46. Reci: “Da li vi vidite, ako Allah oduzme sluh vaš i vidove vaše, i
zapečati srca vaša, koji bog mimo Allaha bi vam to dao?” Pogledaj kako
iznosimo znakove! Opet se oni odvraćaju.
47. Reci: “Da li vi vidite, ako vam dođe kazna Allahova iznenada ili
otvoreno, hoće li biti uništen iko osim naroda zalima?”
48. I šaljemo izaslanike samo kao donosioce radosnih vijesti i
opominjače. Pa ko vjeruje i čini dobro, tad nema straha nad njima i
neće oni tugovati.
49. A oni koji poriču ajete Naše – pogodiće ih kazna zbog onog šta su
zgriješili.
50. Reci: “Ne kažem vam: ’Kod mene su riznice Allahove’, niti ’Znam
nevidljivo’, i ne kažem vam: ’Uistinu, ja sam melek.” Slijedim samo šta
mi se objavljuje.” Reci: “Je li isto: slijepac i ko vidi? Pa zar nećete
razmisliti?”
51. I opominji njime one koji se plaše da će biti Gospodaru svom
sakupljeni – neće imati oni mimo Njega zaštitnika niti zagovornika – da
bi se oni bojali (Allaha).
52. I ne tjeraj one koji prizivaju Gospodara svog jutrom i navečer,
želeći lice Njegovo. Nije na tebi od računa njihovog ništa i nije od
računa tvog na njima ništa, pa da ih otjeraš i budeš od zalima.
53. A tako ih iskušavamo jedne drugima, da bi rekli: “Jesu li oni ti
koje je obdario Allah između nas?” Zar nije Allah Najbolji poznavalac
zahvalnih?
54. A kad ti dođu oni koji vjeruju u ajete Naše, tad reci: “Selamun
’alejkum!” Propisao je Sebi Gospodar vaš milost, da onaj od vas ko
uradi zlo iz neznanja, zatim se pokaje poslije toga i popravi – da je
On tad Oprosnik, Milosrdni.
55. I tako objašnjavamo znakove, da bi se razjasnio put zločinaca.
56. Reci: “Meni je uistinu zabranjeno da obožavam one koje prizivate
mimo Allaha.” Reci: “Neću slijediti strasti vaše. Doista bih tad
zalutao i ne bih ja bio od upućenih.”
57. Reci: “Uistinu, ja sam na dokazu jasnom od Gospodara svog, a
poričete ga. Nije kod mene to što požurujete. Sud je jedino Allahov;
govori Istinu, a On je Najbolji od rješavatelja.”
58. Reci: “Da je kod mene to što požurujete, sigurno bi bila svršena
stvar između mene i između vas;” a Allah je Najbolji znalac zalima.
59. A kod Njega su ključevi nevidljivog – zna ih samo On. I zna šta je
na kopnu i moru; i ne otpadne nijedan list, a da ga ne zna. I nema
zrnca u tminama Zemlje, ni svježeg ni suhog, a da nije u Knjizi jasnoj.
60. I On je Taj koji vas uzima noću – a zna šta privrijedite danju,
zatim vas podiže u njemu, da bi se ispunio rok određeni. Zatim je Njemu
povratak vaš, potom će vas obavijestiti o onom šta ste radili;
61. I On je Pokoritelj nad robovima Svojim; a šalje nad vama čuvare.
Dok, kad dođe nekom od vas smrt, uzmu ga izaslanici Naši, a oni ne
oklijevaju.
62. Zatim će biti vraćeni Allahu, Zaštitniku svom istinskom. Zar Sud ne
pripada Njemu? A On je Najbrži od onih koji obračunavaju.
63. Reci: “Ko vas izbavlja iz tmina kopna i mora? Zovete Ga ponizno i
tajno: ’Ako nas izbavi iz ovog, sigurno ćemo biti od zahvalnih.”
64. Reci: “Allah vas izbavlja iz njih i iz svake nevolje, potom vi
pridružujete.”
65. Reci: “On je Kadar da podigne na vas kaznu iznad vas ili ispod nogu
vaših ili vas zaodjene u stranke i (da) iskusite silu jedni drugih.”
Pogledaj kako iznosimo znakove, da bi oni razumjeli.
66. I poriče ga narod tvoj, a on je Istina. Reci: “Nisam nad vama
čuvar.”
67. Za svaku vijest ima rok, a saznaćete.
68. A kad vidiš one koji se upuštaju (jalovim raspravama) u ajete Naše,
tad se okreni od njih dok ne budu prešli na razgovor drugačiji od tog.
A ako te navede šejtan da zaboraviš, tad ne sjedi – nakon prisjećanja –
sa narodom zalima.
69. I nema protiv onih koji se boje ništa od njihovog računa, nego je
Opomena da bi se oni pobojali.
70. I ostavi one koji vjeru svoju uzimaju igrom i zabavom, i koje je
obmanuo život Dunjaa. I opominji njime, da ne strada duša zbog onog šta
zasluži. Neće za nju mimo Allaha biti zaštitnika niti zagovornika. Iako
bi dala svaku otkupninu, ne bi se uzela od nje. Takvi su oni koji
stradaju zbog onog šta zasluže. Imaće oni piće od ključale vode i kaznu
bolnu, zato što ne vjeruju.
71. Reci: “Zar da prizivamo mimo Allaha ono šta nam ne koristi, niti
nam šteti, i okrenemo se na petama našim, nakon što nas je uputio
Allah, kao onaj koga opčine šejtani na Zemlji smetenog. Njegovi drugovi
ga pozivaju Uputi: ’Hodi nama!” Reci: “Uistinu, Uputa Allahova, to je
Uputa. A naređeno nam je da se predamo Gospodaru svjetova,
72. I da obavljamo salat i Njega se bojimo.” A On je Taj kojem ćete
biti sabrani,
73. I On je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju s Istinom. A na dan kad
rekne: “Budi!”, tad će biti. Riječ Njegova je Istina i Njegova će vlast
biti na Dan kad se puhne u sur. Znalac nevidljivog i vidljivog; a On je
Mudri, Obaviješteni.
74. I kad reče Ibrahim ocu svom Azeru: “Zar uzimaš kipove bogovima?
Uistinu, ja vidim tebe i narod tvoj u zabludi očitoj.”
75. I tako pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje, i da bi bio od
sigurnih.
76. Pa pošto se nad njim smrači noć, ugleda zvijezdu. Reče: “Ovo je
gospodar moj.” Pa pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze.”
77. Pa pošto vidje Mjesec izlazećim, reče: “Ovo je gospodar moj.” Pa
pošto zađe, reče: “Ako me ne uputi Gospodar moj, sigurno ću biti od
naroda zalutalih.”
78. Pa pošto vidje Sunce izlazećim, reče: “Ovo je gospodar moj. Ovo je
najveće.” Pa pošto zađe, reče: “O narode moj! Ja sam čist od onog šta
pridružujete.
79. Uistinu! Ja okrećem lice svoje Onom koji je stvorio nebesa i
Zemlju, pravovjeran, a nisam ja od mušrika.”
80. I raspravljao je s njim narod njegov. Reče: “Raspravljate li sa
mnom o Allahu, a već me je uputio? A ne bojim se ja uopće onog što Mu
pridružujete, izuzev šta htjedne Gospodar moj. Gospodar moj obuhvata
svaku stvar znanjem. Pa zar se nećete opametiti?
81. A kako da se bojim onoga što pridružujete, a ne plašite se što vi
pridružujete Allahu ono za što vam nije objavio dokaz?” Pa koja od
dvije skupine je dostojnija sigurnosti? Kad biste znali!
82. Oni koji vjeruju i ne presvlače vjerovanje svoje sa zulmom, takvi
će imati sigurnost, a oni su upućeni.
83. I to je dokaz Naš kojeg smo dali Ibrahimu protiv naroda njegovog.
Uzdižemo stepenima koga hoćemo. Uistinu! Gospodar tvoj je Mudri,
Znalac.
84. I podarili smo mu Ishaka i Jakuba; svakojeg smo uputili; i Nuha smo
uputili ranije; i iz potomstva njegovog Dawuda i Sulejmana i Ejjuba i
Jusufa i Musaa i Haruna – a tako nagrađujemo dobročinitelje –
85. I Zekerijjaa i Jahjaa i Isaa i Iljasa – svaki je od dobrih –
86. I Ismaila i El’jesea i Junusa i Luta – svakojeg smo odlikovali nad
svjetovima –
87. I od očeva njihovih i potomaka njihovih i braće njihove. I odabrali
smo ih i uputili ih putu pravom.
88. To je Uputa Allahova, upućuje njome koga hoće od robova Svojih. A
da su pridruživali, sigurno bi im propalo šta su radili.
89. To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesništvo. Pa ako
takvi ne vjeruju u nju, pa doista ćemo je povjeriti ljudima koji neće u
nju biti nevjernici.
90. To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci:
“Ne tražim od vas za nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.”
91. I ne cijene Allaha istinskim cijenjenjem Njegovim kad kažu: “Nije
objavio Allah smrtniku ništa.” Reci: “Ko je objavio Knjigu, onu s kojom
je došao Musa, svjetlom i Uputom ljudima? Učinili ste je pergamentima,
pokazujete je i skrivate mnogo, a poučeni ste šta niste znali vi niti
očevi vaši?” Reci: “Allah!” Zatim ih napusti; u raspravi svojoj se
zabavljaju.
92. A ova Knjiga koju smo objavili, blagoslovljena je, potvrda one
prije nje, i da opomeneš Majku gradova i onog ko je oko nje. A oni koji
vjeruju u Ahiret – vjeruju u nju, i oni salate svoje čuvaju.
93. A ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha laž ili
kaže: “Objavljeno je meni”, a nije mu objavljeno ništa; i ko kaže:
“Objaviću slično šta je objavio Allah.” A da vidiš kad budu zalimi u
mukama smrti, a meleci ispruže ruke svoje: “Izbacite duše svoje! Danas
ćete biti plaćeni kaznom ponižavajućom što ste govorili protiv Allaha
neistinu i prema ajetima Njegovim se oholili.”
94. A doista, doći ćete Nam pojedinačno, kao što smo vas stvorili prvi
put, a ostavićete šta smo vam podarili za leđima svojim. I nećemo
vidjeti s vama posrednike vaše za koje ste tvrdili da su oni vaši
ortaci. Doista, presječeno je među vama, i iščezlo je od vas ono šta
ste tvrdili.
95. Uistinu! Allah je Taj koji cijepa zrno i košpice. Izvodi živo iz
mrtvog, i On je Taj koji izvodi mrtvo iz živog. To je Allah!, pa kud se
odvraćate?
96. Cjepalac zore! I učinio noć odmorom, a Sunce i Mjesec za računanje.
To je diktat Moćnog, Znalca.
97. I On je Taj koji je načinio za vas zvijezde, da se vodite njima u
tminama kopna i mora. Doista razjašnjavamo znakove ljudima koji znaju.
98. I On je Taj koji vas je stvorio od duše jedne, te boravište i
spremište. Doista, razjašnjavamo znakove ljudima koji shvataju.
99. I On je Taj koji spušta vodu s neba, pa izvodimo njome rastinje
svake stvari; i izvodimo iz nje zelen iz koje izvodimo zrnje naslagano.
A od palme – iz pupoljka njenog – grozdove niske; i bašče od grožđa i
maslina i nara, sličnog i različitog. Pogledajte plodove njegove, kad
donese plod, i zrenje njegovo. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji
vjeruju.
100. I učinili su Allahu ortacima džinne, a stvorio ih je, i pripisuju
Mu sinove i kćeri, bez ikakva znanja. Slava neka je Njemu, a uzvišen je
nad onim šta pripisuju!
101. Začetnik nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete, a On nema družice? A
stvorio je svaku stvar i On je o svakoj stvari Znalac.
102. To je Allah, Gospodar vaš! Samo je On Bog, Stvoritelj svake
stvari, zato Njega obožavajte. A On je nad svakom stvari Zaštitnik.
103. Ne dosežu Ga vizije, a On doseže vizije, i On je Fini,
Obaviješteni.
104. “Već su vam došli uvidi od Gospodara vašeg. Pa ko vidi, ta za dušu
je njegovu, a ko je slijepac, pa protiv nje je. A nisam ja nad vama
čuvar.”
105. I tako iznosimo znakove i da kažu: “Naučio si”, i da ga objasnimo
ljudima koji znaju.
106. Slijedi šta ti se objavljuje od Gospodara tvog; nema boga osim
Njega, i kloni se mušrika.
107. A da je htio Allah, ne bi pridruživali. A nismo učinili tebe nad
njima čuvarom, i nisi ti njima zaštitnik.
108. I ne vrijeđajte one koje prizivaju mimo Allaha, pa da vrijeđaju
Allaha pakosno, bez znanja. Tako smo uljepšali svakoj ummi rad njihov.
Zatim je Gospodaru njihovom povratak njihov, pa će ih obavijestiti o
onom šta su radili.
109. I kunu se Allahom, najjačom od zakletvi njihovih, ako bi im došao
znak, da bi sigurno vjerovali u njega. Reci: “Znaci su samo kod
Allaha.” A otkud da vi zapazite, da ga kad dođe, neće vjerovati?
110. I okrenućemo srca njihova i opažanja njihova – kao što nisu
vjerovali u njega prvi put – i ostaviti ih (da) u pretjeranosti svojoj
lutaju.
111. I čak da im Mi spustimo meleke, i da im govore mrtvi, i da
prikupimo pred njih svaku stvar sučelice, ne bi vjerovali, osim ako bi
Allah htio. Međutim, većina njih ne znaju.
112. I tako, učinili smo svakom vjerovjesniku neprijateljem šejtane
ljudi i džinna – inspirisali su jedni druge kitnjastim govorom,
obmanjujućim. A da je htio Gospodar tvoj, ne bi to činili. Zato ostavi
njih i ono šta izmišljaju;
113. I da se tome naklonu srca onih koji ne vjeruju u Ahiret i da se
zadovolje time, i da zarade ono šta oni zarađuju.
114. Pa zar da mimo Allaha tražim suca, a On je Taj koji vam je objavio
Knjigu detaljnu? A oni kojima smo dali Knjigu, znaju da je ona spuštena
od Gospodara tvog s Istinom; zato ne budi nikako od sumnjivaca.
115. I ostvaruje se Riječ Gospodara tvog istinski i pravično. Nema tog
ko će izmijeniti Riječi Njegove; a On je Onaj koji čuje, Znalac.
116. A ako bi poslušao većinu onih na Zemlji, zaveli bi te s puta
Allahovog. Slijede samo pretpostavku i oni samo lažu.
117. Uistinu, Gospodar tvoj – On je Najbolji znalac onog ko skreće s
puta Njegovog i On je Najbolji poznavalac upućenih.
118. Pa jedite od onog nad čim je spomenuto ime Allahovo, ako ste u
ajete Njegove vjernici.
119. A šta vam je da ne bi jeli ono nad čim je spomenuto ime Allahovo –
a već vam je razjasnio šta vam je zabranio – izuzimajući ono na što ste
prisiljeni. A uistinu, mnogi zavode strastima svojim, bez znanja.
Uistinu, Gospodar tvoj – On je Najbolji znalac prekršilaca.
120. I ostavite vanjštinu grijeha i unutrašnjost njegovu. Uistinu, oni
koji stiču grijeh, biće plaćeni za ono šta su stekli.
121. I ne jedite od onog nad čim nije spomenuto ime Allahovo, a
uistinu, to je grijeh. I uistinu, šejtani nadahnjuju prijatelje svoje
da se raspravljaju s vama. A ako biste ih poslušali, uistinu biste vi
bili mušrici.
122. Zar je onaj ko je bio mrtav – pa smo ga oživili i načinili mu
svjetlo kojim ide među ljudima – kao primjer onog ko je u tminama iz
kojih neće biti vani? Eto tako je nevjernicima uljepšano ono šta rade.
123. A tako smo načinili u svakom naselju velikaše zloradnicima
njegovim, da spletkare u njemu. A ne spletkare izuzev protiv duša
svojih, a ne opažaju.
124. A kad im dođe znak, govore: “Nećemo vjerovati dok nam se ne dadne
slično šta je dato poslanicima Allahovim.” Allah je Najbolji znalac
gdje postavlja poslanstvo Svoje. Pogodiće one koji griješe poniženje
kod Allaha, i kazna žestoka za ono što spletkare.
125. Pa onome koga Allah želi da uputi, raširi grudi njegove Islamu. A
onom koga želi da zavede, učini grudi njegove tijesnim, uskim, kao da
se penje u nebo. Tako postavlja Allah prljavštinu na one koji ne
vjeruju.
126. A ovo je put Gospodara tvog – ispravan. Doista smo razjasnili
znakove ljudima koji se poučavaju.
127. Imaće oni kuću selama kod Gospodara svog, a On će biti Zaštitnik
njihov zbog onog šta su radili.
128. A na Dan kad ih skupi zajedno: “O skupino džinna! Doista ste
(zaveli) mnogo ljudi.” A njihovi prijatelji između ljudi će reći:
“Gospodaru naš! Koristili smo mi jedni drugima i stigli roku našem
kojeg si nam odredio.” Reći će: “Vatra je boravište vaše, vječno ćete
biti u njoj, izuzev šta htjedne Allah.” Uistinu, Gospodar tvoj je
Mudri, Znalac.
129. A tako okrećemo zalime jedne drugima, zbog onog šta su zaradili.
130. O skupino džinna i ljudi! Zar vam nisu dolazili poslanici između
vas, kazivali vam ajete Moje i upozoravali vas na susret ovog dana
vašeg? Reći će: “Svjedočimo protiv duša naših.” A obmanuo ih je život
Dunjaa i svjedočit će protiv duša svojih da su oni bili nevjernici.
131. To zato što neće Gospodar tvoj biti Uništilac naselja zbog zulma,
a budu li stanovnici njegovi nesvjesni.
132. A imaće svako stepene od onog šta su radili. A Gospodar tvoj nije
nehajan na ono šta rade.
133. A Gospodar tvoj je Neovisni, Vlasnik milosti. Ako hoće uklonit će
vas i nadomjestiti nakon vas čime hoće, kao što je stvorio vas od
potomstva drugih naroda.
134. Uistinu, ono čime vam se prijeti uslijedit će, a niste vi ti koji
će umaći.
135. Reci: “O narode moj! Radite na mjestima svojim. Uistinu! Ja sam
radnik. Pa spoznat ćete onog ko će za kraj imati dom.” Uistinu, to neće
uspjeti zalimi.
136. I dodjeljuju Allahu nešto od onog šta je stvorio od ljetine i
stoke – dio, pa kažu: “Ovo je za Allaha”, po tvrdnji njihovoj – “a ovo
je za ortake naše.” Pa ono šta je za ortake njihove, tad ne stiže
Allahu; a šta je za Allaha, pa to stiže ortacima njihovim. Zlo je kako
rasuđuju!
137. A isto tako, uljepšali su mnogim mušricima ortaci njihovi ubijanje
djece njihove, da bi ih upropastili i da bi im (konfuzijom) zaodijenuli
vjeru njihovu. A da hoće Allah, ne bi to činili. Zato ostavi njih i ono
šta izmišljaju.
138. I govore: “Ova stoka i ljetina je zabranjena. Neće se hraniti
njome, izuzev onaj kome dopustimo” – po tvrdnji njihovoj – “i stoka
čija su leđa zabranjena i stoka nad kojom nisu spomenuli ime Allahovo”
– izmišljajući protiv Njega. Platit će im za ono što izmišljaju.
139. I govore: “Ono šta je u trbusima ove stoke posebno je za naše
muškarce, a zabranjeno je ženama našim”; a ako bude mrtvo, onda su oni
u tom sudionici. Platit će im opisivanje njihovo. Uistinu, On je Mudri,
Znalac.
140. Doista su izgubili oni koji su ubijali djecu svoju glupo, bez
znanja, i zabranjivali ono čim ih je opskrbio Allah, izmišljanjem
protiv Allaha. Doista su zabludjeli i nisu bili upućeni.
141. A On je Taj koji stvara bašče poduprte i nepoduprte, i palme, i
usjev različite jestivosti njegove, i masline i narove, slične i
različite. Jedite od ploda njihovog – kad donese plod, i dajte dio toga
na dan berbe njegove, i ne rasipajte. Uistinu! On ne voli rasipnike.
142. A od stoke, tovarnu i sitnu. Jedite od onog čim vas je opskrbio
Allah, i ne slijedite korake šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj
otvoreni.
143. Osam parova: od ovaca dvoje i od koza dvoje. Reci: “Da li je dva
mužjaka zabranio ili dvije ženke, ili ono šta sadrže utrobe dviju
ženki? Obavijestite me znanjem, ako ste istiniti.”
144. I od deve dvoje i od goveda dvoje. Reci: “Da li je dva mužjaka
zabranio ili dvije ženke ili šta sadrže utrobe dviju ženki, ili ste
bili svjedoci kad vam je Allah ovo zapovjedio?” Pa ko je nepravedniji
od onog ko izmišlja protiv Allaha laž, da bi zavodio ljude bez znanja?
Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima.
145. Reci: “Ne nalazim u onom šta mi se objavljuje zabranjenim za
jedača (koji) to jede, izuzev što je lešina, ili krv prolivena ili meso
svinje – pa uistinu to je pogan – ili ono nad čim je griješno zazvan
drugi, a ne Allah. Pa ko bude natjeran, bez želje i bez prekoračenja,
pa uistinu, Gospodar tvoj je Oprosnik, Milosrdni.
146. A onima koji su jevreji, zabranili smo svaku s papkom
(nerazdvojenim), a od goveda i brava zabranili smo im sala njihova,
izuzev šta nose leđa njihova ili crijeva, ili šta je pomješano sa
kosti. To smo ih platili zbog bunta njihovog, a doista, Mi smo
Istiniti.
147. Pa ako te poreknu, tad reci: “Gospodar vaš je Vlasnik milosti
sveobuhvatne”; i neće se povući sila Njegova sa naroda zločinaca.
148. Reći će oni koji pridružuju: “Da je htio Allah ne bismo
pridruživali, a ni očevi naši, i ne bismo zabranili ništa.” Isto tako
su poricali oni prije njih, dok nisu iskusili silu Našu. Reci: “Ima li
kod vas imalo znanja pa da nam ga iznesete? Slijedite samo
pretpostavku, i vi samo lažete.”
149. Reci: “Pa Allahov argument je konačan. Ta da je htio, sigurno bi
vas sve uputio.”
150. Reci: “Dovedite svjedoke vaše koji svjedoče da je Allah ovo
zabranio.” Pa ako posvjedoče, tad ne svjedoči s njima; i ne slijedi
strasti onih koji poriču ajete Naše i onih koji ne vjeruju u Ahiret – a
oni Gospodaru svom (rivale) izjednačuju .
151. Reci: “Dođite, proučiću ono šta vam je zabranio Gospodar vaš: da
Mu ne pridružujete ništa; roditeljima dobročinstvo, i da ne ubijate
djecu svoju zbog siromaštva – Mi opskrbljujemo vas i njih – i ne
približujte se razvratnostima, onom šta je vanjština njihova i šta je
unutrašnjost, i ne ubijte dušu koju je zabranio Allah, izuzev radi
pravde. To vam zapovjeda da biste vi razumjeli.
152. I ne približujte se imetku siročeta, sem onako kako je najbolje,
dok ne dosegne zrelost svoju. I ispunjavajte mjeru i vagu pravedno. Ne
opterećujemo dušu, osim mogućnošću njenom. A kad govorite, onda
pravedno, makar bio rođak. I obavezu Allahu ispunjavajte. To vam
zapovijeda da biste se vi poučili.”
153. “A da je ovo Moj put pravi, zato ga slijedite. I ne slijedite
puteve (druge), pa da vas odvoje od puta Njegovog; to vam zapovijeda da
biste se vi pobojali.”
154. Zatim smo dali Musau Knjigu potpunom za onog ko čini dobro i
detaljnom za svaku stvar, i Uputu i milost, da bi oni u susret sa
Gospodarom svojim vjerovali.
155. A ova Knjiga koju objavljujemo, blagoslovljena je; zato je
slijedite i bojte se (Allaha), da bi vam se smilovalo,
156. Da ne biste rekli: “Knjiga je objavljena samo dvjema grupama prije
nas, a bili smo prema učenju njihovom nemarni”;
157. Ili kažete: “Da je nama – nama objavljena Knjiga, sigurno bismo
bili upućeniji od njih.” Pa već vam je došao dokaz jasan od Gospodara
vašeg, i Uputa i milost. Pa ko je nepravedniji od onog ko poriče ajete
Allahove i odvraća od njih? Platićemo one koji odvraćaju od ajeta
Naših, opakom kaznom, zato što su odvraćali.
158. Čekaju li samo da im dođu meleci ili dođe Gospodar tvoj ili dođe
neki od znakova Gospodara tvog? Na Dan kad dođe neki od znakova
Gospodara tvog, neće koristiti duši vjerovanje njeno, (koja) nije
vjerovala prije ili zaradila u vjerovanju svom dobro. Reci: “Očekujte!
Uistinu! Mi smo čekatelji.”
159. Uistinu! Oni koji su razdijelili vjeru svoju i postali sekte, nisi
od njih ni u čemu. Samo je stvar njihova do Allaha, zatim će ih
obavijestiti o onom šta su činili.
160. Ko dođe sa dobrim djelom, pa imaće on deset sličnih njemu; a ko
dođe sa zlim djelom, tad će biti plaćen samo sličnim njemu; i njima se
zulm neće učiniti.
161. Reci: “Uistinu! Mene je uputio Gospodar moj putu pravom: vjeri
pravoj, milletu Ibrahima hanife, a nije bio od mušrika.”
162. Reci: “Uistinu, salat moj i žrtva moja i život moj i smrt moja su
za Allaha, Gospodara svjetova.
163. On nema sudruga; a to mi je naređeno i ja sam prvi od muslimana.”
164. Reci: “Zar da mimo Allaha tražim drugog gospodara, a On je
Gospodar svake stvari?” A zarađuje svaka duša samo sebi, i neće se
teretiti opterećeni teretom drugog. Potom je Gospodaru vašem povratak
vaš, te će vas obavijestiti o onom u čemu ste se razilazili.
165. I On je Taj koji vas je učinio halifama Zemlje, i uzdigao vas
jedne nad drugima stepenima, da vas iskuša u onom šta vam je dao.
Uistinu! Gospodar tvoj je brz u kazni, i uistinu, On je Oprosnik,
Milosrdni.