EL-BEKARA * KRAVA
1. Alif. Lam. Mim.
2. Taj Kitab, u kojeg nema sumnje, Uputa je za bogobojazne,
3. One koji vjeruju u nevidljivo i obavljaju salat i od onog čim smo ih
opskrbili, udjeljuju,
4. I one koji vjeruju u ono šta je objavljeno tebi i šta je objavljeno
prije tebe, a u Ahiret su oni sigurni.
5. Takvi su na Uputi od Gospodara njihovog, i ti takvi su uspješni.
6. Uistinu! Oni koji ne vjeruju – isto im je opominjao ih ili ih ne
opominjao – (oni) neće vjerovati.
7. Zapečatio je Allah srca njihova i sluh njihov, i na vidovima
njihovim je pokrivka; a imaće oni kaznu užasnu.
8. I ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u Dan posljednji”, a
oni nisu vjernici,
9. (Misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju – a ne varaju, izuzev
duše svoje, a ne opažaju.
10. U srcima njihovim je bolest. Pa – povećava Allah njima bolest, a
imaće oni kaznu bolnu za ono što lažu.
11. A kad im se kaže: “Ne pravite fesad na Zemlji”, govore: “Mi smo
samo mirotvorci.”
12. Zar nisu uistinu oni, oni mufsidi, ali ne opažaju?
13. I kad im se kaže: “Vjerujte kao što vjeruju ljudi”, govore: “Zar da
vjerujemo kao što vjeruju budale?” Zar nisu uistinu oni, oni budale,
ali ne znaju?
14. I kad sretnu one koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” A kad se osame
sa šejtanima svojim, kažu: “Uistinu, mi smo s vama, mi se samo rugamo.”
15. Allah se ruga njima i pušta ih da u pretjeranosti svojoj lutaju.
16. Takvi su oni koji su kupili zabludu za Uputu, pa ne profitira
trgovina njihova i nisu upućeni.
17. Primjer njihov je kao primjer onog ko potpali vatru, pa pošto
osvijetli ono oko njega, ukloni Allah svjetlo njihovo i ostavi ih u
tminama (pa oni) ne vide.
18. Gluhi, nijemi, slijepi su pa se ne povraćaju;
19. Ili kao kišni oblak s neba, u njemu tmine i grmljavina i sijevanje.
Stavljaju prste svoje u uši svoje zbog gromova, bojeći se smrti; a
Allah je Onaj koji obuhvata nevjernike!
20. Gotovo da munja oduzme vidove njihove. Kad god im bljesne, pođu u
njoj, a kad im zamrači, stanu. A da hoće Allah, sigurno bi oduzeo sluh
njihov i vidove njihove. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik
moći.
21. O ljudi! Obožavajte Gospodara vašeg koji je stvorio vas i one prije
vas, da biste se vi zaštitili;
22. Koji je za vas učinio Zemlju ležištem, a nebo zdanjem; i spušta s
neba vodu, pa izvodi njome od plodova opskrbu za vas. Zato ne
postavljajte Allahu ravne, a vi znate.
23. A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte
suru sličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu
govorite.
24. Pa ako ne učinite – a nećete učiniti – tad se bojte vatre, one čije
će gorivo biti ljudi i kamenje. Pripremljena je za nevjernike.
25. I obraduj one koji vjeruju i čine dobra djela, da će oni imati
bašče ispod kojih teku rijeke. Kad god budu opskrbljeni iz njih plodom
– opskrbom, reći će: “Ovo je ono čim smo bili opskrbljeni ranije”, a
biće im dato tome slično. I imaće oni u njima družice čiste, i oni će u
njima biti vječito.
26. Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac,
te ono što je iznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju
da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tiče onih koji ne
vjeruju pa govore: “Šta želi Allah ovim primjerom?” – zavodi njime
mnoge i upućuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike,
27. Oni koji krše zavjet Allahov nakon potvrde njegove, i sijeku ono
šta je Allah naredio da bude sjedinjeno i čine fesad na Zemlji. Ti
takvi su gubitnici.
28. Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oživio,
zatim će vas usmrtiti! Potom će vas oživiti, zatim ćete Njemu biti
vraćeni.
29. On je Taj koji je stvorio za vas sve što je na Zemlji, zatim se
usmjerio ka nebu, te ih uredio (kao) sedam nebesa; a On je o svakoj
stvari Znalac.
30. I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će
načiniti na Zemlji halifu.” Rekoše: “Zar ćeš načiniti na njoj onog ko
će fesad praviti na njoj i prolivati krv, a mi (Te) slavimo sa hvalom
Tvojom i svetost Ti kličemo?” Reče: “Uistinu! Ja znam ono šta ne
znate.”
31. I pouči Adema imenima – svakom od njih – zatim ih izloži melecima,
pa reče: “Obavijestite Me o imenima ovih, ako ste iskreni.”
32. Rekoše:“Slava neka je Tebi! Nemamo mi znanja, izuzev šta si nas
naučio. Uistinu! Ti, Ti si Znalac, Mudri.”
33. Reče: “O Ademe! Obavijesti ih o imenima njihovim.” Pa pošto ih
obavijesti o imenima njihovim, reče: ’Zar vam nisam rekao: ’Uistinu! Ja
znam nevidljivo nebesa i Zemlje. I znam šta objelodanjujete i šta
krijete.”
34. I kad rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!” Tad padoše na
sedždu, izuzev Iblisa. Odbi i uzoholi se i bi od nevjernika.
35. I rekosmo: “O Ademe! Nastani se ti i žena tvoja u Džennetu i jedite
(plodove) iz njega obilno, gdje god hoćete; a ne približavajte se ovom
drvetu pa (da) budete od zalima.”
36. Tad učini šejtan da njih dvoje iz njega pokliznu, te ih izvede iz
onog u čemu su bili. I rekosmo: “Siđite! Vi ste jedni drugima
neprijatelj; a imaćete vi na Zemlji prebivalište i uživanje neko
vrijeme.”
37. Pa primi Adem od Gospodara svog riječi, te mu oprosti. Uistinu! On,
On je Primalac pokajanja, Milosrdni.
38. Rekosmo: “Siđite iz njega svi! Pa sigurno će vam doći od Mene
Uputa, pa ko bude slijedio Uputu Moju, tad neće biti straha nad njima i
neće oni tugovati.
39. A oni koji ne budu vjerovali i poricali ajete Naše, takvi će biti
stanovnici vatre; oni će u njoj biti vječno.
40. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario
i ispunite zavjet Meni, ispuniću zavjet vama, i Mene – ta Mene se
bojte!
41. I vjerujte u ono šta sam objavio – potvrđujući ono što je uz vas –
i ne budite prvi nevjernik u njega. I ne prodajite ajete Moje za cijenu
malu i Mene – ta Mene se bojte,
42. I ne presvlačite Istinu s neistinom, i ne skrivajte Istinu, a vi
znate.
43. I obavljajte salat i dajite zekat, i činite ruku’ sa onima koji
čine ruku’.
44. Zar naređujete ljudima dobročinstvo, a zaboravljate duše svoje, a
vi čitate Knjigu? Pa zar ne shvatate?
45. I tražite pomoć u strpljenju i salatu. A uistinu, to je teško,
izuzev skrušenima,
46. Koji znaju da će oni sresti Gospodara svog i da će se oni Njemu
vratiti.
47. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario
i da sam Ja odlikovao vas nad svjetovima,
48. I bojte se Dana (kad) neće koristiti duša duši ništa, niti će se
primiti od nje posredovanje, niti uzimati od nje nadomjestak, niti će
oni biti pomognuti;
49. I kad vas spasismo od ljudstva faraonovog: izlagali su vas najgoroj
kazni, klali sinove vaše, a pošteđivali žene vaše. A u tom je bilo
veliko iskušenje od Gospodara vašeg.
50. I kad rastavismo za vas more, pa vas spasismo, a potopismo ljudstvo
faraonovo i vi gledaste;
51. I kad odredismo Musau četrdeset noći, potom uzeste tele poslije
njega, a vi ste bili zalimi,
52. Zatim smo vam oprostili poslije toga, da biste vi zahvaljivali.
53. I kad dadosmo Musau Knjigu i Furkan, da biste se vi uputili;
54. I kad reče Musa narodu svom: “O narode moj! Uistinu, vi ste učinili
zulm dušama svojim, vašim uzimanjem teleta. Zato se pokajte Tvorcu
svom, te ubijte duše svoje.” To je najbolje za vas kod Tvorca vašeg,
zato će vam oprostiti. Uistinu! On, On je Primalac pokajanja,
Milosrdni.
55. I kad rekoste: “O Musa! Nećemo ti vjerovati dok ne vidimo Allaha
otvoreno.” Tad vas je udario grom, a vi ste gledali;
56. Zatim smo vas podigli poslije smrti vaše, da biste vi zahvaljivali.
57. I zasjenili smo vas oblakom (bijelim), i spustili na vas mennu i
prepelice. “Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili.” I nisu
učinili zulm Nama, nego su činili zulm dušama svojim.
58. I kad rekosmo: “Uđite u ovaj grad pa jedite u njemu gdje god
hoćete, obilno, i uđite na kapiju sa sedždom i recite: “Hitta” –
oprostićemo vam greške vaše i povećaćemo dobročiniteljima.
59. Tad su zamijenili oni koji su činili zulm riječ drugom koja im je
rečena, pa smo spustili na one koji su činili zulm kaznu s neba, zato
što su griješili.
60. I kad zatraži Musa za narod svoj napajanje, tad rekosmo: “Udri
štapom svojim kamen!” Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je
znalo svako pleme pojilište svoje. “Jedite i pijte iz opskrbe Allahove,
i ne činite zlo na zemlji, (postavši) mufsidi.”
61. I kad rekoste: “O Musa! Nećemo trpiti hranu jednu, zato prizivaj za
nas Gospodara svog (da) nam iznikne (nešto) od onog čime rađa zemlja –
od povrća njenog i krastavaca njenih i žita njenog i leće njene i luka
njenog.” Reče: “Hoćete li zamijeniti ono što je bolje, onim što je
lošije? Siđite u Misr pa ćete uistinu vi imati šta ste tražili.” I
pogodi ih poniženje i bijeda, a navukli su srdžbu od Allaha. To stoga
što oni nisu vjerovali u ajete Allahove i ubijali vjerovjesnike bez
prava; To stoga što nisu slušali, a prevršivali su.
62. Uistinu! Oni koji vjeruju i koji su jevreji i kršćani i Sabijci –
ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i čini dobro – pa imaće oni
nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i bez straha nad sobom će biti i
neće oni žaliti.
63. I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: “Uzmite čvrsto
šta smo vam dali i sjećajte se onog šta je u njemu, da biste se vi
zaštitili.”
64. Zatim ste se okrenuli poslije toga. Pa da nije dobrote Allahove
prema vama i milosti Njegove, sigurno biste bili od gubitnika.
65. I doista ste znali one između vas koji su prekršili (stvari) sebta,
pa smo im rekli: “Budite majmuni prezreni!”
66. Pa smo učinili to primjerom za ono ispred tog i ono iza tog, i
poukom bogobojaznima.
67. I kad reče Musa narodu svom: “Uistinu! Allah vam naređuje da
zakoljete kravu.” Rekoše: “Zar ćeš nas uzeti izrugivanju?” Reče:
“Tražim zaštitu u Allaha, da ne budem od neznalica.”
68. Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog, da nam objasni kakva je ona.”
Reče: “Doista, On kaže: ’Uistinu, to je krava ni stara ni mlada;
srednja, između toga. Zato učinite šta vam se naređuje.”
69. Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog da nam objasni, kakva je boja
njena”. Reče: “Doista, On kaže: ’Uistinu, to je žuta krava. Svijetla je
boja njena, raduje posmatrače.”
70. Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog da nam objasni kakva je ona.
Uistinu, krave su za nas slične, a uistinu mi ćemo, ako htjedne Allah,
biti upućeni.”
71. Reče: “Doista, On kaže: ’Uistinu ta krava nije podvrgnuta oranju
zemlje niti natapanju usjeva. Besprijekorna je, bez mahane na sebi.”
Rekoše: “Sad si iznio istinu.” Tad je zaklaše i jedva (to) učiniše.
72. I kad ubiste dušu, pa se prepiraste o njoj; a Allah je Taj koji je
iznio ono šta ste krili –
73. Tad rekosmo: “Udarite ga dijelom njenim!” Tako oživljava Allah
mrtve, a pokazuje vam znakove Svoje, da biste vi shvatili.
74. Zatim su otvrdla srca vaša poslije toga, te su ona bila kao kamen
ili jače tvrdoće. A uistinu, od kamena (postoji) onaj iz kojeg izviru
rijeke, i uistinu od njega (postoji) onaj što raspukne, pa izbija iz
njega voda, i uistinu, od njega (postoji) onaj što pada iz straha od
Allaha. A nije Allah nemaran za ono šta radite.
75. Pa zar žudite da vam vjeruju, a već je grupa njih slušala Riječ
Allahovu, zatim su je iskrivljavali nakon što bi je shvatili, a oni
znaju.
76. I kad sretnu one koji vjeruju, kažu: “Vjerujemo”, a kad se osame
jedni s drugima, govore: “Pričate li im o onom šta vam je otkrio Allah,
da biste se vi prepirali o tome kod Gospodara vašeg.” Pa zar ne
razumijete?
77. A zar ne znaju da Allah zna šta skrivaju i šta otkrivaju?
78. I od njih (ima) neukih, ne znaju Knjigu, jedino želje, a oni samo
nagađaju.
79. Zato teško onima koji pišu knjigu rukama svojim, pa kažu: “Ovo je
od Allaha”, da bi stekli time cijenu malu. Pa teško njima zbog onog šta
pišu ruke njihove, i teško njima zbog onog šta zarađuju!
80. I govore: “Neće nas doticati vatra, izuzev nekoliko dana.” Reci:
“Jeste li primili od Allaha obećanje? Pa neće prekršiti Allah obećanje
Svoje; ili govorite protiv Allaha šta ne znate?”
81. Svakako! Ko stekne zlodjelo i opkoli ga pogreška njegova – pa takvi
će biti stanovnici vatre; oni će u njoj biti vječito.
82. A oni koji vjeruju i rade dobra djela, takvi će biti stanovnici
Dženneta; oni će u njemu biti vječito.
83. I kad uzesmo zavjet sinova Israilovih: “Nećete obožavati, izuzev
Allaha, a roditeljima dobro (činiti) i rodbini i siročadi i siromasima,
i govoriti ljudima dobro, i obavljati salat i davati zekat.” Zatim ste
se okrenuli, izuzev malo vas, i vi ste odvračeni.
84. I kad uzesmo zavjet vaš: “Nećete prolijevati krv svoju i nećete se
protjerivati iz kuća vaših.” Zatim ste potvrdili, a vi svjedočite.
85. Zatim ste se vi takvi ubijali i protjerali grupu vas iz kuća
njihovih, pomagali ste protiv njih grijehom i neprijateljstvom. A ako
vam dođu kao zarobljenici, otkupljujete ih, a njihovo protjerivanje –
to vam je zabranjeno. Pa zar vjerujete u dio Knjige, a ne vjerujete u
dio? Pa šta je plaća onom od vas ko to čini, sem poniženje u životu
Dunjaa, a na Dan kijameta biće vraćen najžešćoj kazni. A nije Allah
nemaran za ono šta radite.
86. Takvi su oni koji su kupili život Dunjaa Ahiretom, zato se neće
njima olakšati kazna, niti će oni biti pomognuti.
87. I doista smo dali Musau Knjigu i slali iza njega poslanike. I dali
smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. Zar
se ne biste, kad god bi vam poslanik donio ono što ne žele duše vaše,
uzoholili? Tad biste grupu porekli, a grupu poubijali.
88. I rekoše: “Naša srca su omoti.” Naprotiv, prokleo ih je Allah zbog
nevjerovanja njihovog – pa malo što vjeruju!
89. Pa pošto im dođe Knjiga od Allaha, potvrda za ono što je uz njih –
a prije su tražili pobjedu nad onima koji ne vjeruju – pa pošto im dođe
šta prepoznaju, ne povjerovaše u njega. Zato neka je prokletstvo
Allahovo nad nevjernicima.
90. Jadno je ono za što su prodali duše svoje: da ne vjeruju u ono šta
je objavio Allah, iz zavisti što objavljuje Allah iz dobrote Svoje,
kome hoće od robova Svojih. Pa su navukli srdžbu na srdžbu; a imaće
nevjernici kaznu prezrenu.
91. I kad im se kaže: “Vjerujte u ono šta je objavio Allah”, kažu:
“Vjerujemo u ono šta je objavljeno nama”, a ne vjeruju u ono iza toga,
a to je Istina koja potvrđuje ono uz njih. Reci: “Pa zašto ste ubijali
vjerovjesnike Allahove ranije, ako ste bili vjernici?”
92. I doista vam je došao Musa s dokazima jasnim; zatim ste uzeli tele
poslije njega, i vi ste bili zalimi.
93. I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: “Uzmite čvrsto
šta smo vam dali i slušajte.” Rekoše: “Čuli smo, a nećemo poslušati.” I
upilo se u srca njihova tele s nevjerovanjem njihovim. Reci: “Jadno je
ono što vam naređuje vjerovanje vaše, ako ste vjernici.”
94. Reci: “Ako je za vas kuća Ahireta kod Allaha posebno mimo ljudi,
tad zaželite smrt, ako ste govornici istine.”
95. A neće je zaželiti nikada, zbog onog šta su pripravile ruke
njihove; a Allah je Znalac zalima.
96. I sigurno ćeš ih naći pohlepnijim ljudima prema življenju i od onih
koji pridružuju. Volio bi pojedinac njihov da živi hiljadu godina. A da
poživi, ne bi on bio udaljen od kazne. A Allah je Vidilac onog što
rade.
97. Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu?” Pa uistinu on ga spušta na srce
tvoje, s dozvolom Allahovom, potvrđujući ono ispred njega, i Uputu i
radosnu vijest vjernicima.
98. Ko je neprijatelj Allahu i melecima Njegovim i poslanicima Njegovim
i Džibrilu i Mikalu? Pa uistinu! Allah je neprijatelj nevjernicima!
99. I doista smo ti objavili ajete jasne, a u njih neće vjerovati samo
grješnici.
100. Zar! Kad god sklope sporazum, odbaci ga skupina između njih.
Naprotiv, većina njih ne vjeruje.
101. I pošto im je došao Poslanik od Allaha, potvrđujući ono što je uz
njih, odbacila je skupina onih kojima je data Knjiga, Knjigu Allahovu
iza leđa svojih, kao da oni ne znaju.
102. I slijede šta su kazivali šejtani protiv carstva Sulejmanovog. A
nije nevjerovao Sulejman; međutim šejtani nisu vjerovali učeći ljude
sihru i onom šta je spušteno dvojici meleka u Babilu, Harutu i Marutu.
A nisu učili nikoga dok ne bi rekli: “Mi smo samo iskušenje, zato nemoj
nevjerovati.” Pa su učili od njih dvojice ono čime će prouzročiti
razdvajanje između muža i žene njegove. A nisu oni štetili time nikome,
izuzev s dozvolom Allahovom. I učili su šta će im štetiti, a neće im
koristiti. I doista su znali da onaj ko to kupuje – sigurno on neće
imati u Ahiretu nikakva udjela. A sigurno je loše ono zašto su prodali
duše svoje, kad bi znali.
103. A da su oni vjerovali i bojali se, sigurno bi nagrada od Allaha
bila bolja, kad bi znali!
104. O vi koji vjerujete! Ne govorite: “Ra’ina!” – a govorite
“Unzurna!” i slušajte. A nevjernici će imati kaznu bolnu.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige niti mušrici
da vam se spusti ikakvo dobro od Gospodara vašeg. A Allah odabire
milosti Svojoj koga hoće; i Allah je Posjednik dobrote veličanstvene.
106. Ne uklonimo nijedan ajet, niti ga učinimo zaboravljenim, (a da ne)
donesemo bolji od njega ili njemu sličan. Zar ne znaš da je Allah nad
svakom stvari Posjednik moći?
107. Zar ne znaš da Allahu- Njemu pripada vlast nebesa i Zemlje? A
nemate vi mimo Allaha nikakva zaštitnika, niti pomagača.
108. Zar želite da pitate Poslanika svog, kao što je pitan Musa ranije?
A ko zamijeni nevjerovanjem vjerovanje, tad je doista izgubio ravni
put.
109. Voljeli bi mnogi od sljedbenika Knjige da vas povrate nakon
vjerovanja vašeg, u nevjernike, zavišću iz duša svojih, nakon što im je
postala jasna Istina. Pa oprostite i prijeđite, dok Allah ne dođe s
naredbom Svojom. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik moći.
110. I obavljajte salat i dajite zekat. A šta pripravite za duše vaše
od dobrog, naći ćete ga kod Allaha. Uistinu! Allah je onog što radite
Vidilac.
111. I govore: “Ući će u Džennet jedino onaj ko je jevrej ili
kršćanin.” To su želje njihove! Reci: “Donesite dokaz svoj, ako ste
govornici istine!”
112. Svakako! Ko preda lice svoje Allahu i on bude dobročinitelj, pa
imaće on nagradu svoju kod Gospodara svog; i neće biti straha nad
njima, niti će oni žaliti.
113. I kažu jevreji: “Nisu kršćani ni na čemu”, i kažu kršćani: “Nisu
Jevreji ni na čemu”, a oni čitaju Knjigu. Tako su govorili oni koji ne
znaju – poput govora njihovog. Pa presudiće Allah među njima na Dan
kijameta o onom u čemu su se razilazili.
114. A ko je nepravedniji od onog ko zabranjuje mesdžide Allahove, da
se spominje u njima ime Njegovo i trudi se na rušenju njihovom? Takvi –
nije za njih da ulaze u njih, izuzev prestrašeni. Imaće oni poniženje
na Dunjau i imaće oni na Ahiretu kaznu strahovitu.
115. A Allahov je istok i zapad. Pa kud god se okrenete, pa tamo je
lice Allahovo. Uistinu! Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
116. I govore: “Uzeo je Allah dijete.” Slava neka je Njemu! Naprotiv,
Njemu pripada šta je na nebesima i Zemlji. Sve je Njemu pokorno.
117. Začetnik nebesa i Zemlje! A kad odluči stvar, tad samo kaže tome:
“Budi”, tad biva.
118. I govore oni koji ne znaju: “Zašto ne govori s nama Allah ili nam
ne dođe znak.” Tako su govorili oni prije njih – poput govora njihovog:
slična su srca njihova. Doista smo objasnili znakove ljudima koji su
sigurni.
119. Uistinu! Mi smo poslali tebe s Istinom, (kao) donosioca radosnih
vijesti i opominjača. A nećeš biti pitan o stanovnicima džehima.
120. I neće biti zadovoljni tobom jevreji ni kršćani, dok ne budeš
slijedio millet njihov. Reci: “Uistinu! Uputa Allahova – to je Uputa.”
A ako bi slijedio strasti njihove, nakon što ti je došlo nešto znanja,
ne bi ti imao od Allaha nikakva zaštitnika, niti pomagača.
121. Oni kojima smo dali Knjigu, uče je ispravnim učenjem njenim. Takvi
vjeruju u nju. A ko ne vjeruje u nju – pa ti takvi su gubitnici.
122. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario
i da sam Ja bio odlikovao vas nad svjetovima.
123. I bojte se Dana kad neće koristiti duša duši nimalo, niti će se
primiti od nje nadoknada, i neće joj koristiti posredovanje, niti će
oni biti pomognuti.
124. I kad je kušao Ibrahima Gospodar njegov riječima, pa ih je
ispunio. Reče: “Uistinu! Ja sam Taj koji je učinio tebe imamom
ljudima.” Reče: “A od potomstva mog?” (Allah) reče: “Moje obećanje neće
doseći zalime.”
125. I kad smo učinili Kuću stjecištem ljudima i sigurnošću, i: “Uzmite
stajalište Ibrahimovo musallom”, i naložili Ibrahimu i Ismailu:
“Očistite Kuću Moju za one koji čine tawwaf i one koji obavljaju itikaf
i one koji čine ruku’, i one koji čine sedždu.”
126. I kad reče Ibrahim: “Gospodaru moj! Učini ovaj grad sigurnim i
opskrbi stanovnike njegove (raznim) plodovima, onog od njih ko vjeruje
u Allaha i Dan posljednji.” (Allah) reče: “A ko ne vjeruje – pa daću da
malo uživa, zatim ću ga natjerati u kaznu vatrom”, a loše li je
dolazište!
127. I kad je podizao Ibrahim temelje Kuće i Ismail: “Gospodaru naš!
Primi od nas. Uistinu! Ti, Ti si Onaj koji čuje, Znalac.
128. Gospodaru naš! I učini nas dvojicu predanim Tebi i od potomstva
našeg ummet predan Tebi. I pokaži nam obrede naše i oprosti nam.
Uistinu! Ti, Ti si Primalac pokajanja, Milosrdni.
129. Gospodaru naš! I podigni među njima poslanika od njih, da im uči
ajete Tvoje i pouči ih Knjizi i mudrosti i očisti ih. Uistinu! Ti, Ti
si Moćni, Mudri.”
130. A ko ne želi millet Ibrahimov, do onaj ko zabudali dušu svoju? I
doista, odabrali smo njega na Dunjau, a uistinu, on će na Ahiretu biti
od pravednih.
131. Kad reče njemu Gospodar njegov: “Predaj se!” Reče: “Predajem se
Gospodaru svjetova.”
132. I naložio je to Ibrahim sinovima svojim, i Jakub: “O sinovi moji!
Uistinu je Allah odabrao za vas vjeru, pa umrite vi jedino kao
muslimani.”
133. Zar ste bili svjedoci kad dođe Jakubu smrt, kad reče sinovima
svojim: “Šta ćete obožavati poslije mene?” Rekoše: “Obožavaćemo Boga
tvog i Boga predaka tvojih, Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Boga Jedinog i
mi ćemo Njemu biti predani.”
134. Taj ummet je već nestao. Njegovo je šta je zaradio, a vaše šta ste
zaradili, i nećete biti pitani za ono šta su radili.
135. I govore: “Budite jevreji ili Nazarenci, bit ćete upućeni.” Reci:
“Naprotiv, millet Ibrahima hanife.” A nije bio od mušrika.
136. Recite: “Vjerujemo u Allaha i ono što je objavljeno nama, i ono
što je objavljeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku i Jakubu i plemenima i
ono što je dato Musau i Isau, i što je dato vjerovjesnicima od
Gospodara njihovog. Ne pravimo razliku između ijednog od njih, i mi smo
Njemu pokorni.”
137. Pa ako budu vjerovali u slično onom u što vjerujete, tad su se
doista uputili. A ako se okrenu, tad su samo oni u raskolu. Pa dovoljan
će ti biti protiv njih Allah; a On je Onaj koji čuje, Znalac.
138. Bojenje Allahovo!, a ko je bolji od Allaha bojenjem? A mi smo
Njegovi obožavatelji.
139. Reci: “Zar raspravljate s nama o Allahu, a On je naš Gospodar i
vaš Gospodar? I nama pripadaju djela naša, a vama djela vaša, i mi smo
Njemu odani.”
140. Zar govorite: “Uistinu, Ibrahim i Ismail i Ishak i Jakub i
plemena, bili su jevreji ili kršćani?” Reci: “Da li ste vi najbolji
znalac ili Allah?” A ko je nepravedniji od onog ko skriva kod sebe
svjedočanstvo od Allaha? A nije Allah nemaran prema onom šta radite.
141. Ta zajednica je već nestala; njeno je šta je zaslužila, a vaše šta
ste zaslužili. I nećete biti pitani za ono šta su radili.
142. Budale između ljudi će reći: “Šta ih je odvratilo od kible njihove
– one na kojoj su bili?” Reci: “Allahov je istok i zapad, upućuje koga
hoće putu pravom.”
143. I tako smo vas učinili zajednicom srednjom, da budete svjedoci
protiv ljudi i bude Poslanik protiv vas svjedok. I načinili smo kiblu –
onu za koju si – jedino da razaznamo ko slijedi Poslanika, od onog ko
će se okrenuti na petama svojim. A sigurno je teško, osim onima koje je
uputio Allah. I neće Allah dati da propadne vjerovanje vaše. Uistinu,
Allah je ljudima Samilostan, Milosrdan.
144. Doista vidimo okretanje lica tvog nebu. Pa sigurno ćemo te
okrenuti kibli kojom si zadovoljan. Zato okreni lice svoje prema
Mesdžidul-haramu. I ma gdje bili okrećite lica svoja u pravcu njega. A
uistinu, oni kojima je data Knjiga, znaju da je to Istina od Gospodara
njihovog. A nije Allah nemaran prema onom šta rade.
145. I kad bi donio onima kojima je data Knjiga svaki znak, ne bi
slijedili kiblu tvoju. A nećeš ti biti sljedbenik kible njihove, i neće oni biti sljedbenici kible drugih. A ako bi slijedio želje njihove,
nakon što ti je došlo nešto znanja, uistinu bi ti tad bio od zalima.
146. Oni kojima smo dali Knjigu prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove
svoje. A uistinu, skupina njih krije Istinu, a oni znaju.
147. Istina je od Gospodara tvog, zato nikako ne budi od sumnjivaca.
148. Za svakog ima smjer kojem se on okreće. Zato se natječite dobrim
djelima. Gdje god bili, dovešće vas Allah sve. Uistinu! Allah je nad
svakom stvari Posjednik moći.
149. I odakle god izađeš, ta okreni lice svoje u pravcu Mesdžidulharama. A doista, to je Istina od Gospodara tvog. A nije Allah nemaran
prema onom šta radite.
150. I otkud god izađeš, pa okreni lice svoje u pravcu Mesdžidulharama. I ma gdje bili, ta okrećite lica svoja u pravcu njega, da ne bi
imali ljudi izgovor protiv vas, izuzev onih od njih koji čine zulm –
zato se ne bojte njih, a bojte se Mene – da bih upotpunio blagodat
Svoju prema vama i da biste se vi uputili.
151. Kao što smo poslali među vas Poslanika od vas – uči vam ajete Naše
i čisti vas i uči vas Knjizi i mudrosti, i uči vas onom šta niste
znali.
152. Zato se sjetite Mene, sjetiću se vas, i zahvaljujte Mi i ne
niječite Me!
153. O vi koji vjerujete! Tražite pomoć u strpljenju i salatu. Uistinu!
Allah je sa strpljivima.
154. I ne recite za onog ko je ubijen na putu Allahovom: “Mrtvi su!”
Naprotiv, živi su, međutim ne opažate.
155. A sigurno ćemo vas iskušavati, malo strahom i glađu i gubljenjem
imetaka i duša i plodova. A obraduj strpljive,
156. Koji, kad ih zadesi nesreća kažu: “Uistinu, mi smo Allahovi i
uistinu, mi smo Njemu povratnici.”
157. Nad tim takvima su salawati Gospodara njihovog i milost, a takvi –
oni su upućeni.
158. Uistinu! Safa i Merwa su od znakova Allahovih. Zato ko hodočasti
Kuću ili obavi umru, tad mu nije grijeh da tawafi njih dvoje. A ko
dobrovoljno učini dobro, pa uistinu, Allah je Zahvalni, Znalac.
159. Uistinu, oni koji skrivaju šta smo objavili od dokaza jasnih i
Upute, nakon što smo to objasnili ljudima u Knjizi – takve će prokleti
Allah i prokleće ih oni koji proklinju,
160. Izuzev onih koji se pokaju i poprave i obejane – pa to su ti
kojima opraštam; a Ja sam Primalac pokajanja, Milosrdni.
161. Uistinu, oni koji ne vjeruju i umru, a oni budu nevjernici, na tim
takvima je prokletstvo Allahovo, i meleka i ljudi svih.
162. Vječno će biti u njemu. Neće im se olakšati kazna, niti će im biti
odloženo.
163. A vaš Bog je Bog Jedini!, nema boga osim Njega, Milostivog,
Milosrdnog.
164. Uistinu! U stvaranju nebesa i Zemlje, i promjeni noći i dana, i
plovilu koje plovi morem sa onim što koristi ljudima, i onom šta spušta
Allah od vode s neba, pa oživljava njome zemlju nakon mrtvila njenog –
a rasijao je po njoj svaku živoinu – i promjeni vjetrova i oblacima
potčinjenim između neba i zemlje – znaci su za ljude koji shvataju.
165. I od ljudi je ko uzima rivale (Allahu) pored Allaha, vole ih kao
voljenjem Allaha. A oni koji vjeruju, jače su ljubavi prema Allahu. A
kad bi (mogli) vidjeti oni koji su činili zulm, kad ugledaju kaznu, da
će moć biti Allahova sva i da će Allah biti žestoke kazne…
166. Kad se odreknu oni koji su bili slijeđeni, onih koji su slijedili,
i vide kaznu, i presjeku im se veze,
167. I reknu oni koji su slijedili: “Da nam je povratak, pa da ih se
odreknemo kao što su se odrekli nas.” Eto tako će im pokazati Allah
djela njihova (kao) žalosti za njih. I neće oni biti ti koji će izaći
iz vatre.
168. O ljudi! Jedite od onog šta je na zemlji dopušteno, dobro; i ne
slijedite korake šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.
169. Samo vam naređuje zlo i razvrat, i da govorite protiv Allaha šta
ne znate.
170. I kad im se kaže: “Slijedite šta je objavio Allah”, govore:
“Naprotiv, slijedimo ono na čemu smo zatekli očeve naše.” Zar?, mada
očevi njihovi nisu shvatali ništa, niti su slijedili Uputu!
171. A primjer onih koji ne vjeruju je kao primjer onog ko viče ono šta
čuje samo zov i viku. Gluhi su, nijemi, slijepi, zato oni ne shvataju.
172. O vi koji vjerujete! Jedite od dobrih stvari kojima smo vas
opskrbili, i zahvaljujte Allahu, ako Njega obožavate.
173. Jedino vam zabranjuje lešinu i krv i meso svinje, i ono nad čim je
zazvan drugi, a ne Allah. Pa ko bude natjeran, bez želje i
pretjerivanja, tad mu nije grijeh. Uistinu! Allah je Oprosnik,
Milosrdni.
174. Uistinu, oni koji skrivaju šta je objavio Allah od Knjige i
prodaju to za cijenu malu, takvi jedu u trbuhe svoje samo vatru. I neće
govoriti Allah s njima na Dan kijameta, niti će ih očistiti; a imaće
oni kaznu bolnu.
175. Takvi su oni koji su kupili zabludu Uputom i kaznu oprostom. Pa
kako su strpljivi oni nad vatrom?
176. To zato što je Allah objavio Knjigu s Istinom. A uistinu, oni koji
se razilaze o Knjizi, u raskolu su dalekom.
177. Nije vrlina da okrećete lica svoja prema Istoku i Zapadu, nego je
vrlina ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i meleke i Knjigu i
vjerovjesnike; i daje imetak za ljubav Njegovu rodbini i siročadi i
siromasima i sinu puta i prosjacima i za robove; i obavlja salat i daje
zekat; i koji budu ispunjavali obećanje svoje kad obećaju, i strpljivi
u bijedi i nevolji i vremenu kuraži. Takvi su oni koji su istiniti, a
ti takvi su bogobojazni.
178. O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubojstvo:
slobodan za slobodnog, i rob za roba i žensko za žensko. Pa onom kome
oprosti brat njegov nešto, tad je nastavak uljudan i podmirenje njemu
sa dobročinstvom. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. Pa ko
prevrši nakon ovog, ta imaće on kaznu bolnu.
179. A vama je u odmazdi život, o posjednici razuma, da biste se vi
zaštitili.
180. Propisuje vam se: kad se približi nekom od vas smrt, a ostavlja
hajr, oporuka je na dvoje roditelja i rodbinu pristojno; dužnost je
bogobojaznih.
181. Pa ko je zamijeni nakon što ju je čuo – grijeh toga je samo na
onima koji je mijenjaju. Uistinu! Allah je Onaj koji čuje, Znalac.
182. A ko se boji skretanja ili grijeha oporučitelja, te ih izmiri, pa
nema mu grijeha. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
183. O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan
onima prije vas, da biste se vi zaštitili,
184. Određen broj dana. Pa ko od vas bude bolestan ili na putovanju,
tad (isti) broj drugih dana. A koji ga (jedva) podnose, fidja je
hranjenje siromaha. Pa ko dobrovoljno učini dobro – pa to je bolje za
njega. A da postite – bolje je za vas, kad biste znali!
185. Mjesec ramadan je taj u kojem je spušten Kur’an, Uputa ljudima i
jasni dokazi Upute i Furkan. Pa ko bude prisutan od vas (u tom)
mjesecu, tad neka ga posti. A ko bude bolestan ili na putovanju, tad
(isti) broj drugih dana. Allah vam želi lahkoću, a ne želi vam teškoću,
i da ispunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da biste
vi zahvaljivali.
186. A kad te upitaju robovi Moji o Meni, pa uistinu Ja sam blizu!
Odazivam se dowi molitelja kad Me priziva. Zato neka Mi se odazovu i
neka vjeruju u Mene, da bi se oni ispravno usmjerili.
187. Dopušta vam se (u) noći posta refes sa ženama vašim. One su odjeća
vaša, a vi ste odjeća njihova. Zna Allah da ste vi obmanjivali duše
svoje pa je primio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato im sada
pristupajte i tražite šta je propisao Allah za vas. I jedite i pijte
dok vi ne budete razlikovali nit bijelu od crne niti zore – zatim
ispunite post do noći. A ne pristupajte im i (kad) vi budete povučeni u
mesdžidima; to su granice Allahove, zato im se ne približujte. Tako
objašnjava Allah znakove Svoje ljudima, da bi se oni pobojali.
188. I ne jedite imetke vaše između sebe iprazno, i ne nudite ga
sudijama da biste pojeli dio imetaka ljudi grješno, a vi znate.
189. Pitaju te o mlađacima – reci: “Oni su određena vremena za ljude i
hadždž.” A nije vrlina da ulazite u kuće s leđa njihovih, nego je
vrlina ko se boji. I ulazite u kuće na vrata njihova, i bojte se Allaha
da biste vi uspjeli.
190. I borite se na putu Allahovom protiv onih koji se bore protiv vas,
a ne prekoračujte. Uistinu! Allah ne voli one koji prevršuju.
191. I ubijajte ih gdje god ih nađete, i istjerajte ih odakle god
istjeruju vas. A fitneluk je gori od ubijanja. I ne borite se protiv
njih kod Mesdžidul-harama, dok se ne budu borili protiv vas u njemu. Pa
ako budu borili protiv vas, tad ih ubijajte. Takva je plaća
nevjernicima.
192. Pa ako prestanu, pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
193. I borite se protiv njih dok ne bude (više) fitneluka i ne bude
vjera Allahova. Pa ako prestanu, tad nema neprijateljstva, izuzev prema
zalimima!
194. Mjesec sveti za mjesec sveti, i (za) svetinje je odmazda. Pa onog
ko napadne vas, tad napadnite (i vi) njega, slično kao što vas je
napao. I bojte se Allaha i znajte da je Allah uz bogobojazne.
195. I trošite na putu Allahovom, a ne bacajte se rukama svojim u
propast; i činite dobro. Uistinu! Allah voli dobročinitelje.
196. I obavljajte hadždž i umru radi Allaha! Pa ako budete spriječeni,
tad (zakoljite) šta je dostupno od kurbana, i ne brijte glave svoje dok
ne stigne kurban odredištu svom. Pa ko od vas bude bolestan ili on
imadne bol glave svoje, tad je iskup post ili sadaka ili kurban. Pa kad
budete sigurni, onda ko se zadovolji umrom do hadždža, tad (neka
zakolje) šta je dostupno od kurbana. Pa ko ne nađe, tad je post tri
dana na hadždžu i sedam kad se vratite: to je deset ukupno. To je za
onog čija porodica nije prisutna u Mesdžidul-haramu. I bojte se Allaha
i znajte da je Allah žestok kaznom.
197. Hadždž je u mjesecima poznatim, pa ko se u njima obaveže za
hadždž, tad nema refesa i nema griješenja, niti svađe na hadždžu. A šta
učinite od dobrog, zna ga Allah. I snabdijte se; pa uistinu, najbolja
oprema je bogobojaznost – i bojte se Mene, o posjednici razuma!
198. Nije vam grijeh da tražite blagodat od Gospodara vašeg. Zato kad
pohrlite sa Arefata, tad spominjite Allaha kod Meš’aril-harama. I
spominjite Ga kao što vas je uputio, mada ste prije toga bili od
zalutalih.
199. Zatim pohrlite otkud hrle ljudi, i tražite oprost od Allaha.
Uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
200. Pa kad završite obrede svoje tad spominjite Allaha kao vašim
spomenom otaca vaših ili jačim spomenom. Ta od ljudi je ko govori:
“Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau”, a neće biti za njega na Ahiretu
nikakva udjela.
201. I od njih je ko govori: “Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau dobro i
na Ahiretu dobro i sačuvaj nas kazne vatrom.”
202. Ti takvi će imati udio od onog šta su zaslužili; a Allah je brz
obračunom.
203. I spominjite Allaha u danima nabrojanim. Pa ko požuri u dva dana,
pa nije mu grijeh. A ko ostane, pa nije grijeh onom ko se boji. I bojte
se Allaha i znajte da ćete vi Njemu biti sabrani.
204. I od ljudi je onaj čiji te govor zadivljuje u životu Dunjaa, i
poziva svjedokom Allaha za ono što je u srcu njegovom, a on je
najzagriženiji od protivnika –
205. I kad se okrene, brza po zemlji, da bi činio fesad na njoj i
uništio usjev i priplod; a Allah ne voli fesad.
206. I kad mu se kaže: “Boj se Allaha!”, obuzme ga snaga grijeha. Zato
je njemu dovoljan Džehennem; a doista je loše odmorište!
207. I između ljudi je ko prodaje dušu svoju tražeći zadovoljstvo
Allahovo; a Allah je Samilostan robovima Svojim.
208. O vi koji vjerujete! Stupite u mir svi i ne slijedite korake
šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.
209. Pa ako posrnete nakon što su vam došli dokazi jasni, tad znajte da
je Allah Moćni, Mudri.
210. Da li samo čekaju da im dođe Allah u tminama oblaka i meleci, i
bude stvar svršena? A Allahu se vraćaju stvari.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnog znaka dali. A ko
izmijeni blagodat Allahovu nakon što mu je došla, pa uistinu Allah je
žestok kaznom.
212. Uljepšan je život Dunjaa onima koji ne vjeruju i izruguju se onima
koji vjeruju. A oni koji se boje, biće iznad njih na Dan kijameta. A
Allah opskrbljuje koga hoće bez računa.
213. Bili su ljudi zajednica jedna, pa je slao Allah vjerovjesnike,
donosioce radosnih vijesti i opominjače, i objavljivao uz njih Knjigu s
Istinom, da sudi ljudima o onome u čemu su se razilazili. A nisu se
razilazili o njoj, izuzev oni kojima je ona data, nakon što su im došli
jasni dokazi, zavišću međusobnom. Pa je uputio Allah one koji su
vjerovali onom u čemu su se razilazili od Istine, s dozvolom Svojom; a
Allah upućuje koga hoće putu pravom.
214. Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još vam nije došao primjer
onih koji su prošli prije vas. Snalazile su ih bijeda i nevolja i bili
su potresani dok je govorio poslanik i oni koji su vjerovali s njim:
“Kad će pomoć Allahova?” Zar nije uistinu Allahova pomoć blizu!
215. Pitaju te šta da udjeljuju. Reci: “Ono šta trošite od dobra, pa
(to je) za dvoje roditelja i rodbinu i siročad i siromahe i sina puta.”
A šta uradite od dobrog, pa uistinu – Allah je o tome Znalac.
216. Propisuje vam se borba, a ona ja za vas odvratnost. I moguće je da
nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da volite nešto, a to
je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o mjesecu svetom, ratovanju u njemu. Reci: “Ratovanje u
njemu je velik (grijeh).” A odvraćanje od puta Allahovog i nevjerovanje
u Njega, i Mesdžidul-harama i progon stanovnika njegovih iz njega –
veće je kod Allaha. A fitneluk je gori od ubijanja. I neće se prestati
boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako mognu. A ko od
vas odbaci din svoj pa umre, a on bude nevjernik: pa takvima će
propasti djela njihova na Dunjau i Ahiretu i takvi će biti stanovnici
vatre, oni će u njoj biti vječito.
218. Uistinu, oni koji vjeruju i koji se isele i bore na putu Allahovom
– takvi se nadaju milosti Allahovoj. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
219. Pitaju te o alkoholu i kocki. Reci: “U njima dvoma je grijeh
veliki i korist za ljude, a grijeh njihov je veći od koristi njihove.”
Pitaju te šta da udjeljuju. Reci: “Višak.” Tako Allah objašnjava vama
znakove, da biste vi razmišljali,
220. O Dunjau i Ahiretu. I pitaju te o siročadi. Reci: “Sređivanje
(prilika) za njih je najbolje.” A ako se izmiješate s njima, pa braća
su vaša. A Allah razaznaje smutljivca od dobročinitelja. A da je htio
Allah, sigurno bi vas preopteretio. Uistinu! Allah je Moćni, Mudri.
221. I ne ženite mušrikinje, dok ne budu vjerovale. A sigurno je
robinja vjernica bolja od idolopoklonke, makar vas zadivljavala. I ne
ženite mušrike (vašim ženskima), dok ne budu vjerovali. A sigurno je
rob vjernik bolji od idolopoklonika, makar vas zadivljavao. Takvi
pozivaju vatri, a Allah poziva Džennetu i oprostu s dopuštenjem Svojim
i objašnjava znakove Svoje ljudima, da bi se oni podsjetili.
222. I pitaju te o menstruaciji. Reci: “To je neprijatnost.” Zato se
udaljite od žena u menstruaciji i ne približujte im se dok se ne
očiste. Pa kad se očiste, tad im prilazite kako vam je odredio Allah.
Uistinu, Allah voli pokajanike i voli čiste.
223. Žene vaše su njiva vaša, zato prilazite njivi svojoj kako hoćete,
i pripravite za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete Ga vi
susresti; a obraduj vjernike.
224. I ne činite Allaha zaprekom za zakletve vaše, da ne biste činili
dobro i bili bogobojazni i mirili ljude. A Allah je Onaj koji čuje,
Znalac.
225. Neće vas kazniti Allah zbog nehotičnog u zakletvama vašim.
Međutim, kazniće vas za ono šta su zaslužila srca vaša. A Allah je
Oprosnik, Blagi.
226. Oni koji se zakunu ženama svojim, čekat će četiri mjeseca; pa ako
se povrate, pa uistinu Allah je Oprosnik, Milosrdni.
227. A ako se odluče na razvod, pa uistinu Allah je Onaj koji čuje,
Znalac.
228. A raspuštenice čekaju dušama svojim tri menstruacije. I nije im
dozvoljeno da skrivaju šta je stvorio Allah u matericama njihovim, ako
vjeruju u Allaha i Dan posljednji. A muževi njihovi su dostojniji
vraćanju njihovom u tom (roku), ako žele sređivanje. I imaju one slično
(pravo) onom (koje imaju ljudi) nad njima pristojno, a imaju ljudi nad
njima stepen. A Allah je Moćni, Mudri.
229. Razvod (može biti) dva puta, pa je zadržavanje (poslije toga)
uljudno ili puštanje lijepo. I nije vam dopušteno da uzmete išta od
onog šta ste im dali, izuzev ako se oboje budu bojali da neće stajati u
granicama Allahovim. Pa ako se bojite da neće stajati u granicama
Allahovim, tad njima dvoma nije grijeh u onome čime će se (ona)
iskupiti. To su granice Allahove, zato ih ne prelazite! A ko pređe
granice Allahove, pa ti takvi su zalimi.
230. Pa ako je razvede (treći put), tad mu poslije nije dozvoljena, dok
se ne uda za muža mimo njega. Pa ako je razvede (drugi muž), tad nema
prestupa njima dvoma da se povrate, ako misle da će čuvati granice
Allahove. A to su granice Allahove, objašnjava ih ljudima koji znaju.
231. I kad razvedete žene, pa dospiju roku svom, tad ih zadržite
uljudno ili ih pustite uljudno. I ne zadržavajte ih nevoljom, da biste
prestupili. A ko to učini, pa doista je učinio zulm duši svojoj. I ne
uzimajte ajete Allahove ruglom i sjetite se blagodati Allahove prema
vama, i šta vam je objavio od Knjige i mudrosti – savjetuje vas njome.
I bojte se Allaha i znajte da je Allah o svakoj stvari Znalac.
232. I kad razvedete žene pa dospiju roku njihovom, tad ih ne
sprječavajte da se udaju za muževe svoje, kad se oni sporazume međsobno
uljudno. To se savjetuje od vas onom ko vjeruje u Allaha i Dan
posljednji. To je časnije za vas i čišće; a Allah zna, a vi ne znate.
233. I majke će zadajati djecu svoju dvije pune (godine), za onog ko
želi da upotpuni dojenje. A na ocu: njegovo je opskrbljivanje njihovo i
odijevanje njihovo pristojno. Ne opterećuje se duša izuzev sposobnošću
njenom. Neće se oštetiti majka djetetom svojim, niti otac djetetom
svojim. I na nasljedniku je to isto. Pa ako njih dvoje žele odbijanje
(djeteta) po sporazumu njihovom i dogovoru, tad im nema grijeha. A ako
želite naći dojilju djeci svojoj, tad vam nije grijeh – kad položite
šta dajete uljudno. I bojte se Allaha i znajte da je Allah onog šta
radite Vidilac.
234. A oni od vas koji umru i ostave žene, čekat će (one) dušama svojim
četiri mjeseca i deset (dana). Pa kad dospiju roku svom, tad nije na
vama grijeh za ono što će učiniti sa dušama svojim pristojno; a Allah
je o onom šta radite Obaviješteni.
235. I nema vam grijeha u onom čime navijestite prosidbu žena ili (to)
sakrijete u dušama svojim. Zna Allah da ćete ih vi spominjati, međutim
ne obećavajte im potajno, izuzev da govorite govor pristojan. I ne
odlučujte se na bračnu vezu dok ne dospije propisano roku svom. I
znajte da Allah zna šta je u dušama vašim, zato Ga se pričuvajte; i
znajte da je Allah Oprosnik, Blagi.
236. Nije vam grijeh ako razvedete žene koje niste dotakli ili im
odredili dio. I dajte im zadovoljštinu: imućan prema mogućnosti svojoj,
a siromašan prema mogućnosti svojoj, zadovoljštinu pristojnu; obaveza
je dobročinitelja.
237. A ako ih razvedete prije no što ih dotaknete, a već ste im
odredili dio, tad (dajete) polovinu onog šta ste odredili, izuzev ako
poštede ili poštedi onaj u čijoj je ruci ženidbena veza. A da
poštedite, bliže je bogobojaznosti. I ne zaboravljajte dobrotu među
sobom. Uistinu! Allah je onog šta radite Vidilac.
238. Čuvajte salate i salat srednji, i stojte Allahu skrušeni.
239. Pa ako se budete bojali, onda pješačeći ili jašući. Pa kad budete
bezbjedni, tad spominjite Allaha, kao što vas je naučio ono što niste
znali.
240. A oni od vas koji umru, i ostave žene, wasijjet je za žene
njihove: izdržavanje do godine (dana) bez odlaska (njihovog). Pa ako
odu, tad vam nije grijeh u onom šta učine sa dušama svojim od
pristojnog; a Allah je Moćni, Mudri.
241. I raspuštenicama (pripada) izdržavanje pristojno: obaveza je na
bogobojaznima.
242. Tako vam objašnjava Allah ajete Svoje, da biste vi shvatili.
243. Zar nisi vidio one koji su izašli iz kuća svojih, a bilo ih je na
hiljade, iz straha od smrti. Tad im je rekao Allah: “Umrite!”, zatim ih
je oživio. Uistinu! Allah je Vlasnik blagodati nad ljudima, međutim
većina ljudi ne zahvaljuje.
244. I borite se na putu Allahovom i znajte da je Allah Onaj koji čuje,
Znalac.
245. Ko je taj ko će uzajmiti Allahu zajam lijep, pa da mu ga umnoži
umnožavanjem velikim; a Allah uskraćuje i pruža, i Njemu se vraćate.
246. Zar nisi razmislio o velikanima sinova Israilovih poslije Musaa,
kad rekoše vjerovjesniku svom: “Podigni nam vladara, borićemo se na
putu Allahovom.” Reče: “Je li moguće – ako vam se propiše borba – da se
nećete boriti?” Rekoše: “A šta nam je da se ne bismo borili na putu
Allahovom, a već smo protjerani iz kuća naših i (od) sinova naših.” Pa
pošto im je propisana borba, okrenuše se, izuzev malo njih; a Allah je
Znalac zalima.
247. I reče im vjerovjesnik njihov: “Uistinu! Allah vam je već podigao
Taluta vladarem.” Rekoše: “Otkud da njegova bude vlast nad nama, a mi
smo dostojniji vlasti od njega i nije mu dato obilje imetka.” Reče:
“Uistinu, Allah ga je odabrao nad vama i uvećao ga obimno u znanju i
tijelu.” A Allah daje vlast Svoju kome hoće, i Allah je Sveobuhvatni,
Znalac.
248. I reče im vjerovjesnik njihov: “Uistinu, znak vlasti njegove je
što će vam doći tabut u kojem je smirenje od Gospodara vašeg i ostatak
onog šta je ostavila porodica Musaova i porodica Harunova, nosiće ga
meleci. Uistinu, u tome je znak za vas, ako ste vjernici.”
249. Pa pošto izađe Talut sa vojskama, reče: “Uistinu! Allah će vas
iskušati rijekom. Pa ko se iz nje napije, pa nije od mene, a ko je se
ne okusi – pa uistinu on je od mene, izuzev ko zagrabi hvatom ruke
svoje.” Tad se napiše iz nje, izuzev malo njih. Pa pošto je prijeđe, on
i oni koji su vjerovali s njim, rekoše: “Mi nemamo sile danas protiv
Džaluta i vojski njegovih.” Oni koji su znali da će oni biti ti koji će
sresti Allaha rekoše: “Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s
dozvolom Allahovom!” A Allah je uz strpljive.
250. I pošto se ukazaše Džalutu i vojskama njegovim, rekoše: “Gospodaru
naš! Izlij na nas strpljenje i osnaži noge naše, i pomozi nas protiv
naroda nevjernika.”
251. Tad su ih razbili s dozvolom Allahovom. I ubi Dawud Džaluta i dade
njemu Allah vlast i mudrost i nauči ga ono šta je htio. A da nije
Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima – sigurno bi se uneredila
zemlja; međutim, Allah je Vlasnik dobrote nad svjetovima.
252. To su ajeti Allahovi, učimo ih tebi s Istinom; a uistinu, ti si od
poslanih.
253. Ti poslanici! Odlikovali smo ih jedne nad drugima. Od njih je onaj
s kojim je govorio Allah; i uzdigao je neke od njih stepenima. I dali
smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. A da
je htio Allah, ne bi se oni međusobno borili poslije njih, nakon što su
im došli dokazi jasni. Međutim, razišli su se. Pa od njih je onaj ko je
vjerovao i od njih ko nije vjerovao. A da je htio Allah, ne bi se
borili međusobno. Međutim, Allah čini šta želi.
254. O vi koji vjerujete! Udjeljujte od onog čime smo vas opskrbili,
prije nego dođe Dan u kojem neće biti trgovine, niti prijateljstva, a
ni posredovanja. A nevjernici – oni su zalimi.
255. Allah! Samo je On Bog! Živi, Samoopstojeći! Ne obuzima Ga
drijemež, niti san. Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji. Ko
je taj ko će posredovati kod Njega, izuzev s dozvolom Njegovom? Zna šta
je pred njima, i šta iza njih, a ne obuhvataju ništa od znanja
Njegovog, izuzev šta htjedne. Kursijja Njegova obuhvata nebesa i
Zemlju, i ne umara Ga održavanje njihovo. A On je Svevišnji,
Veličanstveni.
256. Nema prisiljavanja u vjeru! Doista se jasno razlikuje ispravnost
od zablude! Pa ko zaniječe taguta, a povjeruje u Allaha, tad se doista
uhvatio za hvatište najčvršće, kojem nema kidanja. A Allah je Onaj koji
čuje, Znalac.
257. Allah je Zaštitnik onih koji vjeruju. Izvodi ih iz tmina na
svjetlo. A koji ne vjeruju, zaštitnici njihovi su taguti. Izvode ih iz
svjetlosti u tmine. Takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti
vječito.
258. Pa zar nisi vidio onog koji se prepirao s Ibrahimom o Gospodaru
njegovom?, jer je Allah dao njemu vlast. Kad reče Ibrahim: “Gospodar
moj je Taj koji oživljava i usmrćuje.” Reče: “Ja oživljavam i
usmrćujem.” Ibrahim reče: “Pa uistinu, Allah dovodi Sunce sa istoka, ta
dovedi ga sa zapada.” Tad se zbuni onaj koji nije vjerovao; a Allah ne
upućuje narod zalima.
259. Ili kao onaj koji je prošao pored naselja, a ono pusto (palo) sa
krovovima svojim. Reče: “Kako će Allah oživiti ovo poslije smrti
njegove?” Tad ga usmrti Allah stotinu godina, potom ga podiže. Reče:
“Koliko si ostao?” Reče: “Ostao sam dan ili dio dana.” Reče: “Naprotiv,
ostao si sto godina. Pa pogledaj hranu svoju i piće svoje! Nije se ono
pokvarilo; i pogledaj magarca svog; i da učinimo tebe znakom ljudima. I
pogledaj kosti: kako ih sastavljamo, zatim ih zaodjevamo mesom.” Pa
pošto mu bi jasno, reče: “Znam da je Allah nad svakom stvari Posjednik
moći.”
260. I kad reče Ibrahim: “Gospodaru moj! Pokaži mi kako oživljavaš
mrtve.” Reče: “Zar ne vjeruješ?” Reče: “Svakako, ali da se smiri srce
moje.” Reče: “Pa uzmi četiri ptice, te ih nakloni sebi, zatim stavi na
svako brdo dio njih, potom ih pozovi: doći će ti žurno; a znaj da je
Allah Moćni, Mudri.”
261. Primjer onih koji troše imetke svoje na putu Allahovom je kao
primjer zrna (iz kog) izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu
zrna. A Allah umnožava kome hoće i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
262. Oni koji troše imetke svoje na putu Allahovom, zatim ne budu
slijedili ono šta udjeljuju prebacivanjem niti uvredom, imaće oni
nagradu svoju kod Gospodara svog, i neće biti straha nad njima, niti će
oni tugovati.
263. Lijepe riječi i oprost su bolji od sadake koju prati uvreda; a
Allah je Neovisni, Blagi.
264. O vi koji vjerujete! Ne kvarite sadake svoje prebacivanjem i
uvredom, kao onaj koji udjeljuje imetak svoj da bi vidjeli ljudi, a ne
vjeruje u Allaha i Dan posljednji. Pa primjer njegov je kao primjer
stijene – na njoj prašina, pa je pogodi pljusak, te je ostavi golom.
Neće se domoći ničeg od onog šta su stekli; a Allah ne upućuje narod
nevjernika.
265. A primjer onih koji troše imetke svoje tražeći zadovoljstvo
Allahovo i učvršćenje duša svojih, je kao primjer bašče na brdu: pogodi
je pljusak pa dadne plod svoj dvostruko. Pa ako je ne pogodi pljusak,
onda (padne) rosa. A Allah je onog šta radite Vidilac.
266. Da li bi volio neko od vas da on ima bašču palmi i grožđa ispod
koje teku rijeke, (i) imadne on u njoj raznovrsnog voća: i pogodi ga
starost, a imadne on potomke nejake, pa pogodi nju orkan – u njemu
vatra, te spali? Tako vam objašnjava Allah znakove, da biste vi
razmislili.
267. O vi koji vjerujete! Udjeljujte od dobrih stvari koje zarađujete i
od onog šta izvodimo za vas iz zemlje. I ne namjenjujte loše od toga da
dijelite, i ono šta ne biste uzeli, izuzev da zažmirite na to. A znajte
da je Allah Neovisni, Hvaljeni.
268. Šejtan vam obećava bijedu i naređuje vam razvrat, a Allah vam
obećava oprost od Sebe i blagodat; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
269. Daje mudrost kome hoće. A kome se da mudrost, pa doista mu je dato
mnogo dobro. A ne poučava se (niko), izuzev posjednici razuma.
270. I šta udijelite od nafake ili zavjetujete od zavjeta, pa uistinu,
Allah to zna. A nema za zalime nikakvih pomagača.
271. Ako ističete sadake, pa to je dobro. A ako ih krijete, i dajete ih
fukarama, pa to je bolje za vas i pokriće vam neka loša djela vaša. A
Allah je o onom šta radite Obaviješteni.
272. Nije na tebi upućivanje njihovo nego Allah upućuje koga hoće. A
šta udijelite od dobrog, pa za duše je vaše; a dijelite jedino tražeći
lice Allahovo. I šta udijelite od dobrog, biće vam nadoknađeno i vama
se neće zulm učiniti.
273. (Sadaka je) za fukare koji ograničeni na putu Allahovom ne mogu
krstariti po zemlji. Smatra ih neznalica bogatima zbog skromnosti.
Poznaćeš ih po obilježju njihovom: ne traže od ljudi nasrtljivo. A šta
utrošite od dobrog, pa uistinu, Allah je o tome Znalac.
274. Oni koji udjeljuju imetke svoje noću i danju, tajno i javno – pa
imaće oni nagradu svoju kod Gospodara svog i neće biti straha nad njima
i neće oni žaliti.
275. Oni koji jedu kamatu, neće ustati, osim kao što ustaje onaj koga
udari šejtan svojim dodirom. To zato što oni kažu: “Zaista je trgovina
kao kamata” – a dozvolio je Allah trgovinu, a zabranio kamatu. Pa onom
kome dođe pouka od Gospodara njegovog te se sustegne, tad je njegovo
ono šta je prethodilo, a stvar njegova je do Allaha. A ko se povrati –
pa takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječno.
276. Briše Allah kamatu, a povećava sadake. A Allah ne voli nijednog
nevjernika, grješnika.
277. Uistinu, oni koji vjeruju i čine dobra djela i obavljaju salat i
daju zekat, imaće oni nagradu svoju kod Gospodara svog, i neće bit
straha nad njima i neće oni žaliti.
278. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i ostavite šta je preostalo
od kamate, ako ste vjernici.
279. Pa ako (to) ne učinite, tad budite upozoreni ratom od Allaha i
Poslanika Njegovog. A ako se pokajete, tad su vaše glavnice imetaka
vaših. Ne činite zulm i neće vam biti učinjen zulm.
280. A ako (dužnik) bude u nevolji, tad je odgoda do lahkoće; a da
učinite (to) sadakom bolje je za vas, kad biste znali.
281. I bojte se Dana u kojem ćete biti vraćeni Allahu. Zatim će se
platiti svakoj duši šta je zaslužila i njima se neće učiniti zulm.
282. O vi koji vjerujete! Kad dajete zajam do roka određenog, tad to
zapišite. I neka zapiše pisar između vas pravedno. I neka ne odbije
pisar da zapiše, kao što ga je poučio Allah, ta neka piše. I neka
diktira onaj na kojem je dug i neka se boji Allaha Gospodara svog i ne
umanji od njega ništa. Pa ako onaj na kojem je dug bude slabouman ili
slab ili on ne može da diktira, tad neka diktira staratelj njegov
pravedno. I pozovite da svjedoče dva svjedoka između vaših ljudi. Pa
ako ne bude dva čovjeka, onda čovjek i dvije žene od onog s kim budete
zadovoljni kao svjedocima – da (ako) zaluta jedna od njih, nek jedna od
njih podsjeti drugu. I neka ne odbiju svjedoci kad budu pozvani. I nek
vam ne bude mrsko da to zapišete, malo ili veliko, do roka njegovog. To
je pravednije kod Allaha i pravilnije za svjedočenje i najpodesnije da
ne sumnjate; izuzev ako bude trgovine prisutne koju obrćete među sobom,
tad vam nije grijeh da je ne pišete. I uzmite svjedoke kad trgujete, i
neka se ne ošteti pisar niti svjedok. A ako učinite (štetu), pa
uistinu, to je grijeh vaš. I bojte se Allaha, a uči vas Allah. A Allah
je o svakoj stvari Znalac.
283. A ako budete na putovanju i ne nađete pisara, tad zalog nek bude
uzet. Pa ako povjeri jedan od vas drugom, tad nek vrati onaj kojem je
povjereno, emanet svoj, i neka se boji Allaha, Gospodara svog. I ne
prikrivajte svjedočenje. A ko ga sakrije, pa uistinu, to je grijeh srca
njegovog. A Allah je o onom što radite Znalac.
284. Allahovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji! I pokazivali vi
šta je u dušama vašim ili to skrivali, obračunaće vas Allah za to, pa
će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće. A Allah je nad svakom
stvari Posjednik moći.
285. Poslanik vjeruje u ono šta mu je objavljeno od Gospodara njegovog,
i vjernici. Svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i
poslanike Njegove. “Ne pravimo razliku između ijednog od poslanika
Njegovih.” I govore: “Čujemo i pokoravamo se. Oprost tvoj, Gospodaru
naš! A dolazište je Tebi!”
286. Ne opterećuje Allah dušu, izuzev mogućnošću njenom. Imaće ona šta
zasluži, a protiv nje je šta zavrijedi. Gospodaru naš! Ne kazni nas ako
zaboravimo ili pogriješimo. Gospodaru naš! I ne tovari na nas teret kao
što si ga tovario na one prije nas. Gospodaru naš! I ne tereti nas onim
zašto mi nemamo moći. I briši nam (grijehe), i oprosti nam i smiluj nam
se. Ti si Zaštitnik naš, zato nas pomozi protiv naroda nevjernika!