EL-KASAS * KAZIVANJE
1. Ta. Sin. Mim.
2. To su znaci Kitaba jasnog.
3. Recitiramo ti vijest o Musau i faraonu s Istinom, za ljude koji
vjeruju.
4. Uistinu! Faraon se uzdigao na Zemlji i učinio stanovnike njene
sektama, tlačeći skupinu njih, koljući sinove njihove, a dajući da žive
žene njihove. Uistinu, on je bio od mufsida.
5. I željeli smo da obdarimo one koji su učinjeni slabima na Zemlji, i
učinimo ih imamima, i učinimo ih nasljednicima,
6. I da ih učvrstimo na Zemlji, i pokažemo faraonu i Hamanu i vojskama
njih dvojice – ono čega su se od njih pribojavali.
7. I objavismo majci Musaovoj: “Zadoji ga; pa kad se za njega uplašiš,
tad ga baci u rijeku, i ne plaši se, niti tuguj. Uistinu, Mi ćemo ti ga
vratiti i učiniti ga (jednim) od izaslanika.”
8. Pa je pokupila njega porodica faraonova, da bi im bio neprijatelj i
jad. Uistinu! Faraon i Haman i vojske njihove bili su oni koji čine
greške.
9. I žena faraonova reče: “Osvježenje oka je meni i tebi. Ne ubijte ga!
Možda će nam koristiti ili da ga usvojimo kao dijete.” A oni ne
zapaziše.
10. I posta srce majke Musaove prazno; skoro bi ga sigurno otkrila, da
nismo učvrstili srce njeno, da bude od vjernika.
11. I reče sestri njegovoj: “Slijedi ga!” Pa je gledala njega izdaleka,
a oni ne opaziše.
12. I zabranili smo njemu dojilje od ranije, pa (ona) reče: “Hoćete li
da vam ukažem na čeljad kuće (koja) će se brinuti o njemu za vas, i oni
će mu biti savjetnici?”
13. Tad ga vratismo majci njegovoj da joj se oko osvježi i ne žalosti,
i da zna da je obećanje Allahovo Istina. Ali, većina njih ne zna.
14. I pošto je dostigao snagu svoju i dozrio, dadosmo mu sud i znanje.
A tako plaćamo dobročinitelje.
15. I uđe u grad za vrijeme nehajnosti stanovnika njegovih, i nađe u
njemu dva čovjeka (kako) se biju, ovaj iz sekte njegove, a ovaj od
neprijatelja njegovog. Pa zatraži pomoć od njega onaj iz sekte njegove,
protiv onog od neprijatelja njegovog. Tad ga udari Musa šakom, te ga
dokrajči. Reče: “Ovo je od posla šejtanovog. Uistinu, on je
neprijatelj, zavodnik očiti.”
16. Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam učinio zulm duši svojoj, pa
oprosti mi!” Pa mu je oprostio. Uistinu! On, On je Oprosnik, Milosrdni.
17. Reče: “Gospodaru moj! Zato što si me obdario, zato neću biti
pomagač zločinaca.”
18. Pa osvanu u gradu prestrašen, iščekujući, tad gle! onaj koji ga je
zvao u pomoć jučer, zove ga u pomoć. Musa mu reče: “Uistinu, ti si
očiti zabludjeli.”
19. Pa pošto je želio da dograbi onog koji je neprijatelj njima
dvojici, (taj) reče: “O Musa! Zar želiš da me ubiješ, kao što si ubio
dušu jučer? Samo želiš da budeš tiranin na Zemlji, a ne želiš da budeš
od onih koji popravljaju.”
20. I dođe čovjek s najdaljeg kraja grada trčeći. Reče: “O Musa!
Uistinu, velikani o tebi odlučuju da te ubiju, zato izlazi. Uistinu, ja
sam ti od savjetnika.”
21. Tad izađe iz njega prestrašen, iščekujući. Reče: “Gospodaru moj!
Spasi me od naroda zalima.”
22. Pa pošto se zaputio prema Medjenu, reče: “Možda će Gospodar moj da
me uputi pravom putu.”
23. Pa pošto stiže vodi Medjena, nađe na njoj zajednicu ljudi napajaju
(stoku); i nađe pored njih dvije žene – odbijaju. Reče: “Šta je s vama
dvjema?” Rekoše: “Ne napajamo dok se ne povuku čobani, a naš otac je
starac uveliko.”
24. Tad napoji njima dvjema, zatim se okrenu sjenci, pa reče:
“Gospodaru moj! Uistinu, ja sam – šta god mi spustiš od dobra – onaj
kojem treba.”
25. Tad mu jedna od njih dvije dođe, idući stidljivo. Reče: “Uistinu,
moj otac te poziva da ti isplati nagradu što si napojio za nas.” Pa
pošto mu je došao i ispričao priču, reče: “Ne boj se! Spasio si se od
naroda zalima.”
26. Jedna od njih reče: “O oče moj! Unajmi ga! Uistinu je najbolji taj
kojeg bi unajmio, snažan, pouzdan.”
27. Reče: “Uistinu, ja želim da te oženim jednom od mojih kćeri, ovih
dviju, da se unajmiš meni osam godina. Pa ako ispuniš deset, pa od tebe
je; i ne želim da ti otežam. Naći ćeš – inšaAllah – da sam od
pravednih.”
28. (Musa) reče: “To je između mene i između tebe. Koji god od dva roka
ispunim, pa neće biti neprijateljstva prema meni. A Allah je nad onim
šta govorimo Jamac.”
29. Pa pošto Musa ispuni rok i pođe s porodicom svojom, opazi na
obronku brda vatru. Reče porodici svojoj: “Sačekajte! Uistinu ja sam
spazio vatru; možda ću vam ja od nje donijeti vijest, ili glavnju
vatre, da biste se vi ogrijali.”
30. Pa pošto joj priđe, bi pozvan s desne strane doline, u kraju
blagoslovljenom, iz drveta: “O Musa! Uistinu! Ja, Ja sam Allah,
Gospodar svjetova;
31. I baci štap svoj!” Pa pošto ga vidje da se brzo kreće kao da je on
džinn, okrenu se povlačeći se i i ne vrati se. “O Musa! Priđi i ne
plaši se. Uistinu, ti si od sigurnih.
32. Zavuci ruku svoju u njedra svoja, izaći će bijela, bez ozljede. I
saberi si krilo svoje od straha. Pa to će biti dva dokaza od Gospodara
tvog faraonu i uglednicima njegovim: uistinu, oni su narod grješnika.”
33. Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam ubio od njih dušu, zato se
bojim da će me ubiti.
34. A brat moj Harun, on je rječitiji od mene jezikom, pa pošalji ga sa
mnom (kao) potporu, potvrđujući mene. Uistinu, ja se plašim da će me
poreći.”
35. Reče: “Ojačat ćemo ruku tvoju bratom tvojim i dati vama dvojici
moć, pa vam neće doseći. Sa znacima Našim, vas dvojica i ko vas bude
slijedio, bićete pobjednici.”
36. Pa pošto im dođe Musa sa znakovima Našim jasnim, rekoše: “Ovo je
samo sihr izmišljeni, i nismo mi ovo čuli u predaka naših ranijih.”
37. I reče Musa: “Gospodar moj je Najbolji znalac onog ko je došao s
Uputom od Njega, i ko će za kraj imati dom. Uistinu, to neće uspjeti
zalimi.”
38. I reče faraon: “O uglednici! Ne znam da vi imate drugog boga osim
mene. Zato mi zapali o Hamane, na ilovači, te mi načini toranj, da bih
se ja uspeo bogu Musaovom. A uistinu, ja ga smatram (jednim) od
lažova.”
39. I uzoholi se on i vojske njegove na zemlji bez prava, i misliše da
se oni Nama neće vratiti.
40. Pa dograbismo njega i vojske njegove, te ih bacismo u more. Zato
pogledaj kakav je bio kraj zalima.
41. I učinili smo ih imamima (koji) pozivaju vatri, a na Dan kijameta
neće biti pomognuti.
42. I pratili smo ih na ovom Dunjau prokletstvom, a na Dan kijameta oni
će biti od odvratnih.
43. I doista smo dali Musau Knjigu – nakon što smo uništili pokoljenja
ranija – jasne uvide ljudima, i uputu i milost, da bi se oni poučili.
44. I nisi bio na strani zapadnoj kad smo Musau izdali naredbu, i nisi
bio od svjedoka.
45. Ali, Mi smo stvorili pokoljenja, pa im se život odužio. I nisi bio
stanovnik među stanovnicima Medjena, da im učiš ajete Naše. Međutim, Mi
smo bili Pošiljatelji.
46. I nisi bio na obronku planine kad smo pozvali. Ali, milošću
Gospodara tvog (poslat si) da opominješ narod kojem nije došao nijedan
opominjač prije tebe – da bi se oni poučili.
47. I da ih ne snađe nesreća zbog onog šta su pripravile ruke njihove,
pa reknu: “Gospodaru naš! Zašto nam nisi poslao poslanika, pa da
slijedimo ajete Tvoje i budemo od vjernika?”
48. Pa pošto im je došla Istina od Nas, rekoše: “Zašto (mu) nije dato
slično šta je dato Musau?” Zar nisu nevjerovali u ono šta je dato Musau
od ranije? Rekoše: “Sihra dva, međusobno pomažuća”, i rekoše: “Uistinu,
mi smo u svako nevjernici.”
49. Reci: “Pa donesite od Allaha Knjigu koja je bolja uputa od ove
dvije, da bih je slijedio, ako ste istiniti.”
50. Pa ako ti se ne odazovu, tad znaj da slijede strasti svoje. A ko je
zabludjeliji od onog ko slijedi strast svoju bez ikakve upute od
Allaha? Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima.
51. I doista smo im dostavili Riječ, da bi se oni poučili.
52. Oni kojima smo dali Knjigu prije njega, oni u njega vjeruju.
53. I kad im se uči, govore: “Vjerujemo u njega. Uistinu, on je Istina
od Gospodara našeg, uistinu, mi smo prije njega bili muslimani.”
54. Takvima će se dati nagrada njihova dva puta, što su se strpili i
dobrim djelom odbijali zlo, i iz onog čim smo ih opskrbili,
udjeljivali.
55. A kad čuju besmislicu, okrenu se od tog i reknu: “Nama djela naša,
a vama djela vaša. Selamun alejkum! Ne tražimo neznalice.”
56. Uistinu, ti ne upućuješ koga voliš, nego Allah upućuje koga hoće. A
On je Najbolji znalac upućenih.
57. I rekoše: “Ako s tobom budemo slijedili Uputu, bićemo izbačeni iz
naše zemlje.” A zar nismo za njih Harem učinili sigurnim – skupljaju se
k njemu plodovi svake vrste – opskrba od Nas. Međutim, većina njih ne
zna.
58. A koliko smo uništili gradova nezadovoljnih svojim sredstvima za
život! Pa to su nastambe njihove, nisu nastanjivane poslije njih,
izuzev malo. A bili smo Mi nasljednici.
59. I nije bio Gospodar tvoj uništilac gradova, dok ne bi podigao u
prijestonici njihovoj poslanika, da im uči ajete Naše. I bili smo
Uništioci gradova, jedino kad bi stanovnici njihovi zalimi bili.
60. A ono što vam je dato od stvari, pa uživanje je života Dunjaa i
ukras njegov; a što je kod Allaha, bolje je i trajnije. Pa zar ne
razumijete?
61. Pa da li je onaj kome smo dali obećanje lijepo – ta on će ga
susresti – kao onaj koga naslađujemo užitkom života Dunjaa, zatim će on
na Dan kijameta biti od privedenih?
62. A na Dan kad ih pozove, pa rekne: “Gdje su ortaci Moji – oni za
koje ste tvrdili?”
63. Reći će oni na kojima se obistinila Riječ: “Gospodaru naš! Ovo su
ti koje smo zaveli. Zaveli smo njih, kao što smo zaveli sebe.
Opravdavamo Ti se: nisu nas obožavali.”
64. I biće rečeno: “Pozovite ortake svoje!” Tad će ih pozvati, pa im
neće odgovoriti; a vidjeće kaznu. Ah, da su se oni upućivali!
65. A na Dan kad ih pozove pa rekne: “Šta ste odgovorili poslanicima?”
66. Pa nejasne će im biti vijesti Toga dana, te se oni neće
raspitivati.
67. Pa što se tiče onog ko se pokaje i bude vjerovao i radio dobro, pa
možda da bude od uspjelih.
68. A Gospodar tvoj stvara šta hoće i odabire! Nema za njih izbora!
Slava Allahu, i Uzvišen neka je nad onim šta pridružuju!
69. A Gospodar tvoj zna šta kriju grudi njihove, i šta (oni)
objelodanjuju.
70. I On je Allah – nema boga osim Njega! Njemu hvala u prvom i drugom;
a Njegova je presuda, i Njemu se vraćate.
71. Reci: “Vidite li, ako vam Allah učini noć trajnom do Dana kijameta
– ko je bog pored Allaha, da vam donese svjetlost? Pa zar ne čujete?”
72. Reci: “Vidite li, ako vam Allah učini dan trajnim do Dana kijameta
– ko je bog pored Allaha da vam donese noć, da se smirite u njoj? Pa
zar ne vidite?”
73. I iz milosti Svoje, načinio je za vas noć i dan, da se odmarate u
njoj, i da tražite od blagodati Njegove, i da biste vi zahvaljivali.
74. A na Dan kad ih pozove, pa rekne: “Gdje su ortaci Moji – oni za
koje ste tvrdili?”
75. I iz svake zajednice ćemo istrgnuti svjedoka, pa ćemo reći:
“Donesite dokaz vaš!” Tad će znati da je Istina Allahova, a nestaće od
njih šta su izmišljali.
76. Uistinu, Karun je bio iz naroda Musaovog, pa ih je tlačio. A dali
smo mu od riznica toliko, da bi uistinu ključevi njegovi oborili
skupinu snažnih. Kad mu reče narod njegov: “Ne likuj! Uistinu, Allah ne
voli obijesne.
77. I traži u onom šta ti je dao Allah kuću Ahireta, i ne zaboravi udio
svoj dunjalučki, i čini dobro kao što tebi Allah čini dobro, i ne traži
fesad na Zemlji. Uistinu! Allah ne voli mufside.”
78. Reče: “To mi je dato samo zbog mog znanja.” Zar nije znao da je
Allah već uništio prije njega od pokoljenja (onog) ko je od njega bio
moćniji silom i veći skupom? A zločinci za svoje grijehe neće biti
pitani.
79. Pa je izlazio narodu svom u sjaju svom. Oni koji žele život Dunjaa
govorili su: “O da nam je slično šta je dato Karunu! Uistinu, on je
posjednik sreće goleme.”
80. A oni kojima je dato znanje rekoše: “Teško vama! Allahova nagrada
je bolja za onog ko vjeruje i radi dobro; a nju će susresti samo
strpljivi.”
81. Pa smo dali da njega i kuću njegovu proguta zemlja. Tad on nije
imao nikakvu skupinu (da) ga pomognu mimo Allaha, i nije bio od onih
koji se mogu odbraniti.
82. I osvanuše oni koji su njegovo mjesto željeli jučer, govoreći: “Ah,
Allah pruža opskrbu kome hoće od robova Svojih i uskraćuje. Da nije
Allah bio dobar prema nama, sigurno bi dao da nas proguta. Ah, ne
uspijevaju nezahvalnici.”
83. Ta kuća Ahireta – načinili smo je za one koji ne žele visinu na
Zemlji, niti fesad. A ishod je za bogobojazne.
84. Ko dođe s dobrim djelom, pa imaće on bolje od njega; a ko dođe sa
zlim djelom – pa oni koji su činili zlodjela biće plaćeni jedino za ono
šta su radili.
85. Uistinu! Onaj koji te je obavezao Kur’anom, sigurno će te vratiti
povratištu. Reci: “Gospodar moj je Najbolji znalac onog ko dolazi s
Uputom i onog ko je u zabludi očitoj.”
86. I nisi se nadao da će se tebi dati Knjiga, izuzev milošću Gospodara
tvog. Zato nikako ne budi pomagač nevjernicima.
87. I neka te nikako ne odvrate od ajeta Allahovih, nakon što su ti
objavljeni; i pozivaj Gospodaru svom, i ne budi nikako od mušrika;
88. I ne prizivaj uz Allaha boga drugog! Samo je On Bog! Svaka stvar je
propadajuća, izuzev lica Njegovog! Njegov je sud i Njemu ćete biti
vraćeni!