EŠ-ŠURA * DOGOVOR
1. Ha. Mim.
2. ’Ain. Sin. Kaf.
3. Tako objavljuje tebi (kao) i onima prije tebe, Allah, Moćni, Mudri.
4. Njegovo je šta je na nebesima i šta je na Zemlji; a On je Uzvišeni,
Veličanstveni.
5. Gotovo da se iznad njih nebesa raspuknu,a meleci slave sa hvalom
Gospodara svog, i traže oprost za onog ko je na Zemlji. Zar nije
uistinu Allah – On Oprosnik, Milosrdni!?
6. A oni koji mimo Njega uzimaju zaštitnike – Allah je Čuvar nad njima.
A nisi ti nad njima zaštitnik.
7. I tako ti objavljujemo Kur’an na arapskom, da upozoriš Majku gradova
i onog ko je oko nje; i upozoriš Danom okupljanja u koji nema sumnje.
Skupina će u Džennet, a skupina u seir.
8. A da je htio Allah, sigurno bi ih učinio ummom jednom; međutim,
uvodi koga hoće u milost Svoju. A zalimi – neće oni imati nikakva
zaštitnika, niti pomagača.
9. Zar su uzeli mimo Njega zaštitnike? Pa Allah – On je Zaštitnik! A On
oživljava mrtve i On je nad svakom stvari Posjednik moći.
10. A ono od stvari u čemu se razilazite, sud toga je Allahov. To je
Allah, Gospodar moj; u Njega se pouzdavam i Njemu se obraćam.
11. Stvoritelj nebesa i Zemlje! Načinio vam je od duša vaših parice, i
od stoke parove. Tako vas umnožava. Njemu ništa nije slično; a On je
Onaj koji čuje, Onaj koji vidi.
12. Njegovi su ključevi nebesa i Zemlje; pruža opskrbu kome hoće, i
uskraćuje. Uistinu, On je o svakoj stvari Znalac.
13. Propisao vam je od vjere ono što je naložio Nuhu, i šta smo
objavili tebi, i šta smo naložili Ibrahimu i Musau i Isau:
“Ispovijedajte vjeru i ne podvajajte se u njoj!” Teško je mušricima to
čemu ih pozivaš. Allah odabire Sebi koga hoće i Sebi upućuje onog ko se
obraća.
14. A podijelili su se jedino nakon što im je došlo znanje, zavišću
između njih. A da nije Riječi prethodne od Gospodara tvog do roka
određenog, zaista bi među njima bilo presuđeno. A uistinu, oni kojima
je Knjiga data u naslijeđe poslije njih, o njoj su u sumnji
zbunjujućoj.
15. Pa tome zato pozivaj i budi prav kao što ti je naređeno, i ne
slijedi strasti njihove, i reci: “Vjerujem u ono što je Allah objavio
od Knjige, a naređeno mi je da među vama budem pravedan. Allah je
Gospodar naš i Gospodar vaš. Nama djela naša, a vama djela vaša. Nema
dokazivanja između nas i između vas. Allah će nas sastaviti; a Njemu je
dolazište!
16. A oni koji raspravljaju o Allahu, nakon što Mu se odazvalo – dokaz
njihov je ništavan kod Gospodara njihovog i na njima je srdžba, a imaće
oni kaznu žestoku.
17. Allah je Taj koji je objavio Knjigu s Istinom i Mjerilom. A šta
znaš ti? Možda je Čas blizu!
18. Požuruju ga oni koji u njega ne vjeruju. A oni koji vjeruju, boje
ga se i znaju da je on Istina. Zar nisu uistinu oni koji raspravljaju o
Času, u zabludi dalekoj!?
19. Allah je Fin robovima Svojim. Opskrbljuje koga hoće; a On je Silni,
Moćni.
20. Ko bude želio usjev Ahireta, povećaćemo mu usjev njegov; a ko bude
želio usjev Dunjaa, daćemo mu od njega i neće on imati u Ahiretu
nikakva udjela.
21. Zar oni imaju ortake koji su im od vjere propisali ono što Allah ne
dozvaljava? A da nije Riječi odlučujuće, sigurno bi bilo presuđeno među
njima. A uistinu, zalimi – imaće oni kaznu bolnu.
22. Vidjećeš zalime brižne zbog onog šta su zaradili, a to će pasti na
njih. A oni koji budu vjerovali i radili dobra djela, biće u bujnim
vrtovima Dženneta. Imat će šta hoće kod Gospodara svog. To je to,
blagodat velika.
23. To je ono čime Allah obveseljava robove Svoje koji vjeruju i čine
dobra djela. Reci: “Ne tražim od vas za to nagradu, osim ljubavi prema
rodbini.” A ko zaradi dobro, dodaćemo mu u tome dobro. Uistinu! Allah
je Oprosnik, Zahvalni.
24. Zar govore: “Izmislio je o Allahu laž?” Pa da je htio Allah,
zapečatio bi srce tvoje. A briše Allah neistinu i utvrđuje Istinu
riječima Svojim. Uistinu! On je Znalac onog u grudima.
25. I On je Taj koji prima pokajanje robova Svojih. A oprašta zla djela
i zna šta činite,
26. I odaziva se onima koji vjeruju i rade dobra djela, i uvećava im iz
dobrote Svoje. A kafiri – imaće oni kaznu žestoku.
27. I kad bi Allah pružio opskrbu robovima Svojim, sigurno bi se
pobunili na Zemlji, ali, spušta po mjeri, šta hoće. Uistinu! On je o
robovima Svojim Obaviješteni, Vidilac.
28. I On je Taj koji spušta kišu nakon što postanu očajni, i
rasprostire milost Svoju. A On je Zaštitnik, Hvaljeni.
29. I od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i šta je po
njima rasijao od živoga. I On je za skupljanje njihovo – kad bude htio
– Kadar.
30. A šta vas pogodi od nesreće – to je što ste zaradili rukama svojim;
a oprašta mnogo.
31. I niste vi ti koji će umaći u Zemlji, i nemate vi mimo Allaha
nikakvog zaštitnika, niti pomagača.
32. I od znakova Njegovih su plovila na moru kao brda;
33. Ako hoće umiri vjetar, pa postanu nepomična na površini njegovoj.
Uistinu, u tome su znaci za svakog strpljivog, zahvalnog –
34. Ili ih uništi zbog onog šta su zaradili, a oprašta mnogo.
35. A oni koji raspravljaju o ajetima Našim znaju, (da) njima nema
nikakva pribježišta.
36. Pa ono što vam je dato od stvari – pa uživanje je života Dunjaa; a
šta je kod Allaha, bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u
Gospodara svog se pouzdavaju,
37. I one koji se klonu velikih grijeha i nemorala, a kad se rasrde,
oni opraštaju,
38. I one koji se odazovu Gospodaru svom i obave salat – a posao njihov
je (predmet) savjetovanja među njima – i od onog čim smo ih opskrbili
udjeljuju,
39. I one koji, kad ih pogodi nasilje, oni se brane.
40. A plaća za zlodjelo je zlodjelo slično tome. Pa ko oprosti i
popravi, pa njegova nagrada je do Allaha. Uistinu! On ne voli zalime.
41. I doista, ko se odupre nakon zulma (nanešenog) njemu – pa takvi –
nema protiv njih nikakva puta.
42. Jedino je put protiv onih koji čine zulm ljudima i bune se na
Zemlji bez ikakva prava. Ti takvi će imati kaznu bolnu.
43. A doista, ko se strpi i oprosti – uistinu, to je od odlučujućih
stvari.
44. A koga zabludi Allah, pa nema njemu nikakvog zaštitnika poslije
Njega. I vidjećeš zalime pošto vide kaznu, govoriće: “Ima li povratku
ikakva puta?”
45. I vidjećeš ih, izlagaće se na nju poniženi od srama, gledaće ispod
oka prikriveno. I reći će oni koji vjeruju: “Uistinu! Gubitnici su oni
koji su izgubili duše svoje i porodice svoje na Dan kijameta.” Zar neće
uistinu zalimi u kazni trajnoj biti!?
46. I neće oni imati nikakvih zaštitnika da im pomognu mimo Allaha. A
koga zabludi Allah – pa nema za njega nikakva puta.
47. Odazovite se Gospodaru svom prije nego dođe Dan kojem od Allaha
neće biti odbijanja. Nećete vi Tog dana imati nikakvo sklonište i
nećete vi imati (mogućnost) nikakvog poricanja.
48. Pa ako se okrenu – ta nismo te poslali nad njima čuvarom. Na tebi
je jedino dostava. A uistinu, kad Mi damo da čovjek od Nas okusi
milost, raduje joj se. A ako ih pogodi zlo zbog onog šta su pripravile
ruke njihove, tad je čovjek uistinu nezahvalan.
49. Allahova je vlast nebesa i Zemlje. Stvara šta hoće! Daruje kome
hoće žensko, a daruje kome hoće muško;
50. Ili ih udvaja, muške i ženske, a koga hoće – učini ga neplodnim.
Uistinu! On je Znalac, Moćni.
51. A nije za smrtnika da mu govori Allah izuzev Objavom, ili iza
hidžaba, ili pošalje poslanika, pa se objavljuje s dopuštenjem Njegovim
šta (On) hoće. Uistinu! On je Uzvišeni, Mudri.
52. I tako smo ti objavili Duha naredbe Naše. Nisi znao šta je Knjiga,
niti iman. Ali, učinili smo je svjetlom – upućujemo njime koga hoćemo
od robova Naših. I uistinu, ti upućuješ putu pravom,
53. Putu Allahovom, Onog čije je šta je na nebesima i šta je na Zemlji.
Zar k Allahu ne putuju stvari!?