FUSSILET * RAZJAŠNJENJE
1. Ha. Mim.
2. Objava je od Milostivog, Milosrdnog.
3. Knjiga čiji su ajeti razjašnjeni, Kur’an na arapskom, za ljude koji
znaju.
4. Donosilac radosne vijesti i Opomene. Pa odvratila se većina njih, pa
oni ne čuju,
5. I govore: “Srca su naša pod pokrivkama prema onom čemu nas pozivaš,
i u ušima našim je gluhoća; a između nas i između tebe je veo. Zato
radi, uistinu, mi smo radnici.”
6. Reci: “Ja sam samo smrtnik sličan vama. Meni se objavljuje da je
uistinu Bog vaš, Bog Jedini; zato uzmite put pravi Njemu i tražite
oprost Njegov. A teško mušricima,
7. Onima koji ne daju zekat; a oni su u Ahiret nevjernici.
8. Uistinu, oni koji vjeruju i čine dobra djela, imaće oni nagradu
neprekidnu.”
9. Reci: “Ne vjerujete li uistinu vi u Onog ko je stvorio Zemlju u dva
dana, i pripisujete Mu suparnike? To je Gospodar svjetova!”
10. I načinio je u njoj planine stabilne – iznad nje, i blagoslovio je
i odmjerio na njoj njene proizvode prehrane u četiri dana jednaka –
(informacija) za one koji pitaju.
11. Zatim se usmjerio nebu – a ono je bilo dim – pa rekao njemu i
Zemlji: “Dođite milom ili silom!” Rekoše: “Dolazimo poslušni.”
12. Potom ih je uredio kao sedam nebesa u dva dana i objavio u svakom
nebu stvar njegovu. A uljepšali smo nebo najbliže svjetiljkama i
zaštitom. To je diktat Moćnog, Znalca.
13. Pa ako se odvrate, tad reci: “Upozoravam vas munjom sličnoj munji
Ada i Semuda”,
14. Kad su im dolazili poslanici ispred njih i iza njih: “Ne
obožavajte, izuzev Allaha!” Rekli bi: “Da je htio Gospodar naš, sigurno
bi spustio meleke. Pa uistinu, mi smo u ono s čim ste poslati,
nevjernici.”
15. Pa što se tiče Ada – pa oholili su se na Zemlji bez ikakva prava i
govorili: “Ko je žešći od nas u sili?” Zar nisu vidjeli da je Allah
koji ih je stvorio – On žešći od njih u sili? A znakove Naše su
nijekali.
16. Zato smo na njih poslali vjetar olujni u danima nesretnim, da damo
da oni iskuse kaznu poniženja u životu Dunjaa. A sigurno je kazna
Ahireta sramnija; i oni neće biti pomognuti.
17. A što se tiče Semuda, upućivali smo ih, pa su više voljeli sljepilo
od Upute, te ih je pogodila munja kazne ponižavajuće, zbog onog što su
zaslužili.
18. A spasili smo one koji su vjerovali i bili bogobojazni.
19. A na Dan kad budu sakupljeni neprijatelji Allahovi k vatri – tad će
oni biti raspodijeljeni.
20. Dok, kad joj dođu, svjedočiće protiv njih sluh njihov i vidovi
njihovi i kože njihove, o onom šta su radili.
21. I reći će kožama svojim: “Zašto svjedočite protiv nas?” Reći će:
“Dao nam je Allah da govorimo – Onaj koji je govorom obdario svaku
stvar.” A On vas je stvorio prvi put, i Njemu se vraćate.
22. A niste se krili da ne bi svjedočio protiv vas sluh vaš, niti
vidovi vaši, niti kože vaše, nego ste mislili da Allah ne zna mnogo od
onog šta ste radili.
23. A to vaše mišljenje koje ste pretpostavljali o Gospodaru svom,
upropastilo vas je, pa ste postali od gubitnika.
24. Pa ako trpe – ta vatra je boravište njihovo; a ako bi tražili
zadovoljenje, pa oni neće biti od zadovoljenih.
25. I dodijelili smo im drugove, pa su im uljepšali ono što je ispred
njih i što je iza njih. I obistinila se na njima Riječ u zajednicama
džinna i ljudi već prošlim prije njih. Uistinu, oni su gubitnici.
26. I kažu oni koji ne vjeruju: “Ne slušajte ovaj Kur’an i brbljajte u
njemu, da biste vi nadvladali.”
27. Pa sigurno ćemo dati da oni koji ne vjeruju iskuse kaznu žestoku, i
sigurno ćemo ih platiti najgorim šta su radili.
28. To je plaća neprijateljima Allahovim: Vatra! Imaće oni u njoj kuću
vječnosti. Plaća što su ajete Naše nijekali.
29. I reći će oni koji nisu vjerovali: “Gospodaru naš! Pokaži nam one
od džinna i ljudi koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, da
budu od najdonjih.”
30. Uistinu, oni koji govore: “Gospodar naš je Allah”, zatim budu
ispravni, spuštaju se na njih meleci: “Ne plašite se i ne žalostite i
radujte se Džennetu koji vam se obećava.
31. Mi smo zaštitnici vaši u životu Dunjaa i na Ahiretu. A imaćete vi u
njemu šta zažele duše vaše, i imaćete vi u njemu šta zatražite,
32. Ugošćenje od Oprosnika, Milosrdnog.
33. A ko je bolji govorom od onog ko poziva Allahu i radi dobro i kaže:
“Uistinu! Ja sam od muslimana.”
34. I nije isto dobro i zlo. Odbij (zlo) s onim što je bolje, tad gle!
onaj što je između tebe i njega neprijateljstvo – kao da je on
prijatelj prisan.
35. A pružiće se to samo onima koji se strpe, i neće se to pružiti,
izuzev posjedniku sreće goleme.
36. A ako te navede od šejtana podsticaj, tad potraži zaštitu u Allaha.
Uistinu! On, On je Onaj koji čuje, Znalac.
37. I od znakova Njegovih su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte na
sedždu Suncu, ni Mjesecu, a padajte na sedždu Allahu koji ih je
stvorio, ako Njega obožavate!
38. Pa ako se uzohole, ta oni koji su kod Gospodara tvog, slave Ga noću
i danju i oni se ne umaraju.
39. I od znakova Njegovih je što ti vidiš zemlju smirenu, pa kad na nju
spustimo vodu, zatreperi i uzbuja. Uistinu, Onaj koji je oživljava je
Oživljavač mrtvih. Uistinu, On je nad svakom stvari Posjednik moći.
40. Uistinu, oni koji iskreću ajete Naše, neće se od Nas sakriti. Pa je
li ko u vatru bude bačen, bolji, ili ko dođe siguran na Dan kijameta?
Radite šta hoćete! Uistinu, On je onog šta radite Vidilac.
41. Uistinu, oni koji ne vjeruju u Opomenu pošto im je došla … A
uistinu, on je Knjiga silna.
42. Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje. Objava je od
Mudrog, Hvaljenog.
43. Govori ti se samo ono što je već rečeno poslanicima prije tebe.
Uistinu, Gospodar tvoj je Vlasnik oprosta i Vlasnik kazne bolne.
44. A da smo ga učinili Kur’anom na stranom (jeziku), sigurno bi rekli:
“Što nisu razjašnjeni ajeti njegovi? Zar strani (jezik) a Arap?” Reci:
“On je onima koji vjeruju Uputa i Lijek.” A koji ne vjeruju, u ušima
njihovim je gluhoća i on je za njih sljepilo. Takvi se dozivaju iz
mjesta dalekog.
45. I doista smo Musau dali Knjigu, pa se o njoj prepiralo. A da nije
Riječi prethodne od Gospodara tvog, sigurno bi među njima bilo
presuđeno. A uistinu, oni su o njemu u sumnji zbunjujućoj.
46. Ko radi dobro – pa za dušu je njegovu; a ko čini zlo – pa protiv
nje je. I nije Gospodar tvoj nikako zalim robovima.
47. Njemu se vraća znanje Časa. I ne izlaze plodovi iz čaški svojih, i
ne nosi nijedno žensko, niti rodi – osim sa znanjem Njegovim. A na Dan
kad ih zovne: “Gdje su ortaci Moji?” Reći će: “Objavljujemo Ti: nije od
nas nijedan svjedok.”
48. I nestaće od njih ono šta su prizivali ranije i znaće da oni neće
imati nikakvog pribježišta.
49. Ne zamara čovjeka nimalo traženje dobra; a ako ga takne zlo, tad je
onaj koji zdvaja, očajan je.
50. A ako damo da on okusi milost od Nas, nakon što ga je nesreća
dotakla, sigurno govori: “Ovo je moje i ne mislim da će Čas nastupiti.
A ako se vratim Gospodaru svom, uistinu ću ja kod Njega imati dobro.”
Pa sigurno ćemo obavijestiti one koji ne vjeruju, o onome šta su
radili; i sigurno ćemo dati da oni okuse kaznu grubu.
51. I kad čovjeka obdarimo, odvrati se i udalji u svoju stranu. A kad
ga dotakne zlo, tad je dowe široke.
52. Reci: “Da li vidite, ako je od Allaha, potom ne vjerujete u njega,
ko je zabludjeliji od onog ko je u protivrječju dalekom?”
53. Pokazivaćemo im znakove Naše na horizontima i u dušama njihovim,
dok im ne bude jasno da je on Istina. Zar nije dovoljno, Gospodar tvoj,
što je On nad svakom stvari svjedok?
54. Zar oni uistinu nisu u sumnji o susretu Gospodara svog!? Zar On
uistinu nije svake stvari Okružitelj!?