MERJEM * MERJEM
1. Kaf. Ha. Ja. ’Ain. Sad.
2. Spomen milosti Gospodara tvog, robu Njegovom Zekerijjau,
3. Kad pozva Gospodara svog pozivom tajnim,
4. Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, meni je kost moja oslabila i sjaji
glava sjedošću, a nisam bio dowom Tebi Gospodaru, nesretan.
5. A uistinu, ja se bojim svojih rođaka iza sebe, a moja žena je
nerotkinja. Zato mi pokloni od Sebe nasljednika,
6. Da me naslijedi, i naslijedi iz porodice Jakubove. I učini ga
Gospodaru moj, zadovoljnim.”
7. “O Zekerijja! Uistinu, Mi ti donosimo radosnu vijest o dječaku, čije
će ime biti Jahja. Nismo mu ranije dali imenjaka.”
8. Reče: “Gospodaru moj! Otkud meni dječak, a žena moja je nerotkinja,
i već sam dostigao staračku iznemoglost?”
9. Reče: “Isto tako. Rekao je Gospodar tvoj: ’To je Meni lahko, i već
sam te stvorio ranije, a nisi bio ništa.”
10. Reče: “Gospodaru moj! Daj mi znak.” Reče: “Znak ti je da nećeš
govoriti s ljudima tri noći, (a bićeš) zdrav.”
11. Tad iziđe narodu svom iz mihraba, pa im objavi: “Slavite (Allaha)
jutrom i navečer.”
12. “O Jahja! Prihvati Knjigu snažno.” I dali smo mu sud (kao) djetetu,
13. I nježnost od Nas i čistotu, a bio je bogobojazan,
14. I čestit roditeljima svojim, a nije bio nepokoran, neposlušan.
15. I mir neka je s njim na dan kad se rodio i dan kada je umro, i dan
kad bude podignut živ!
16. I spomeni u Knjizi Merjem, kad se povukla od porodice svoje u
mjesto istočno,
17. Te uzela (da se zakloni) od njih zastor. Tad smo joj poslali Duha
Našeg, te joj se prikazao čovjekom pravim.
18. Ona reče: “Uistinu, ja tražim zaštitu Milostivog od tebe, ako si
bogobojazan.”
19. (Duh) reče: “Ja sam samo izaslanik Gospodara tvog, da ti podarim
dječaka čista.”
20. Reče: “Otkud mi dječak, a nije me dotakao smrtnik i nisam
bludnica?”
21. (On) reče: “Tako! Rekao je Gospodar tvoj: ’To je Meni lahko’ – i da
ga učinimo znakom ljudima i milošću od Nas” – a bila je stvar određena.
22. Pa ga je zanijela, te se s njim povukla u mjesto daleko.
23. Pa dovedoše nju porođajni bolovi ka stablu palme. Reče: “O da sam
ja umrla prije ovog i bila zaboravom zaboravljena.”
24. Tad pozva nju ispod nje: “Ne žalosti se! Doista je načinio Gospodar
tvoj ispod tebe potočić.
25. I zatresi sebi stablo palme, pašće na te datule zrele.
26. Zato jedi i pij, i ohladi oko! Pa ako od smrtnika vidiš ijednog,
tad reci: “Uistinu! Ja sam se Milostivom zavjetovala postom, zato danas
neću govoriti s čovjekom.”
27. Pa je došla s njim narodu svom, noseći ga. Rekoše: “O Merjem!
Doista si došla sa stvari nečuvenom.
28. O sestro Harunova! Nije bio otac tvoj loš čovjek, niti je majka
tvoja bila bludnica.”
29. Tad ga je pokazala. Rekoše: “Kako da govorimo s onim ko je u
bešici, (s) djetetom?”
30. (Isa) reče: “Uistinu! Ja sam rob Allahov. Dao mi je Knjigu i učinio
me vjerovjesnikom,
31. I učinio me blagoslovljenim ma gdje bio, i naredio mi salat i zekat
dok budem živ,
32. I da budem čestit majci svojoj, a nije me učinio nepokornim,
nesretnim.
33. I mir neka je nada mnom na dan kad sam rođen, i dan kad umrem, i
dan kad budem podignut živ!”
34. To je Isa, sin Merjemin: Riječ Istine, ona o kojoj raspravljaju.
35. Nije Allahovo da uzima ikakvo dijete. Slavljen neka je On! Kad
odredi stvar, tad tome samo kaže: “Budi” – tad biva.
36. A uistinu! Allah je Gospodar moj i Gospodar vaš, zato Njega
obožavajte. Ovo je put pravi.
37. Pa su se razišle stranke međusobno: zato teško onima koji ne
vjeruju, od poprišta Dana strašnog.
38. Kako će oni čuti i vidjeti na Dan kad Nam dođu! Ali, zalimi su
danas u zabludi očitoj.
39. I upozori ih Danom žalosti, kad bude svršena stvar; a oni su u
ravnodušnosti i oni ne vjeruju.
40. Uistinu! Mi, Mi nasljeđujemo Zemlju i onog ko je na njoj, a Nama će
se vratiti.
41. I spomeni u Knjizi Ibrahima. Uistinu, on je bio istinit,
vjerovjesnik.
42. Kad reče ocu svom: “O oče moj! Zašto obožavaš ono šta ne čuje, niti
vidi, niti ti imalo koristi?
43. O oče moj! Uistinu meni, već mi je došlo od znanja ono šta nije
došlo tebi. Zato me slijedi, uputiću te putu pravom.
44. O oče moj! Ne obožavaj šejtana. Uistinu, šejtan je Milostivom
neposlušan.
45. O oče moj! Uistinu, ja se bojim da će te dotaći kazna od
Milostivog, pa ćeš biti šejtanov drug.”
46. Reče: “Jesi li ti odbojan prema bogovima mojim, o Ibrahime? Ako ne
odustaneš, sigurno ću te kamenovati, i ostavi me dugo!”
47. Reče: “Selamun alejk! Tražiću ti oprost Gospodara svog. Uistinu, On
mi je predusretljiv.
48. I povlačim se od vas i onog šta zazivate mimo Allaha, a prizivat ću
Gospodara svog. Možda neću u dowi Gospodaru svom nesretan biti.”
49. Pa pošto se povukao od njih i onog šta obožavaju mimo Allaha,
podarili smo mu Ishaka i Jakuba, a svakojeg smo učinili vjerovjesnikom.
50. I darovali smo im iz milosti Naše, i učinili ih jezikom istine
visokim.
51. I spomeni u Knjizi Musaa. Uistinu, on bio je odabran, i bio
poslanik, vjerovjesnik.
52. I pozvali smo ga s desnog obronka Tura, i približili ga
povjerljivo.
53. I darovali mu iz milosti Naše brata njegovog Haruna, vjerovjesnika.
54. I spomeni u Knjizi Ismaila. Uistinu, on je bio istinit obećanjem, i
bio je poslanik, vjerovjesnik,
55. I naređivao je porodici svojoj salat i zekat, i bio je kod
Gospodara svog zadovoljavajući.
56. I spomeni u Knjizi Idrisa. Uistinu, on je bio istinit,
vjerovjesnik,
57. A uzdigli smo ga na mjesto visoko.
58. To su oni koje je obdario Allah od vjerovjesnika iz potomstva
Ademovog – od onog koga smo nosili s Nuhom – i iz potomstva Ibrahimovog
i Israilovog, i od onog koga smo uputili i odabrali. Kad su im se učili
ajeti Milostivog, padali su na sedždu i plakali.
59. Pa je poslije njih došlo pokoljenje – zapustili su salat i
slijedili strasti. Zato će sresti zabludu,
60. Izuzev ko se pokaje i uzvjeruje, i čini dobro. Pa takvi će ući u
Džennet, i neće im se učiniti zulm nimalo –
61. Bašče Adna koje je obećao Milostivi robovima Svojim u nevidljivom.
Uistinu! Obećanje Njegovo će doći –
62. Neće čuti u njemu naklapanje, osim “Selam” – i imaće oni svoju
opskrbu u njemu, jutrom i navečer.
63. To je Džennet kojeg dajemo u naslijeđe onom od robova Naših ko bude
bogobojazan.
64. “I ne spuštamo se, izuzev s naredbom Gospodara tvog. Njegovo je šta
je ispred nas i šta je iza nas i šta je između toga; a nije Gospodar
tvoj zaboravan.”
65. Gospodar nebesa i Zemlje i šta je između njih! Zato Njega obožavaj,
i istraj u obožavanju Njegovom. Da li znaš Njemu imenjaka?
66. I govori čovjek: “Hoću li kad umrem, zaista biti živ izveden?”
67. Zar se ne prisjeća čovjek, da smo ga Mi stvorili ranije, a nije bio
ništa?
68. Pa tako mi Gospodara tvog, sigurno ćemo sabrati njih i šejtane,
zatim ćemo ih sigurno privesti oko Džehennema, klečeći.
69. Zatim ćemo sigurno iz svake sekte istrgnuti onog od njih koji je
bio najžešći protiv Allaha buntovnošću.
70. Zatim, sigurno smo Mi Najbolji znalac onih koji su najdostojniji da
budu u njemu prženi.
71. I nema od vas nijednog, a da neće njemu stići. Do Gospodara tvog je
pečaćenje izvršno.
72. Zatim ćemo spasiti one koji su se bojali, a ostaviti zalime u njemu
klečeći.
73. A kad im se uče ajeti Naši jasni, oni koji ne vjeruju govore onima
koji vjeruju: “Koja od dvije skupine je bolja mjestom i bolja sazivom?”
74. A koliko smo pokoljenja uništili prije njih, (a) oni su bili bolji
namještajem i izgledom!
75. Reci: “Ko je u zabludi, pa neka mu Milostivi produži dužinu. Dok,
kad vide ono čime im se prijetilo, ili kaznu ili Čas, tad će saznati ko
je taj (ko) je gori položajem i slabiji vojskom.”
76. I povećava Allah uputu onima koji se upućuju. A trajna dobra djela
su bolja nagradom kod Gospodara tvog i bolja povratištem.
77. Pa da li si vidio onog koji ne vjeruje u ajete Naše i kaže:
“Sigurno će mi biti dat imetak i dijete?”
78. Je li spoznao nevidljivo, ili je kod Milostivog zavjet uzeo?
79. Nikako! Zapisaćemo šta govori, i produžićemo mu dužinu kazne.
80. I naslijedićemo mu šta govori, i doći će Nam sam.
81. A uzimali su mimo Allaha božanstva, da budu za njih moć.
82. Nikako! Poreći će obožavanje njihovo i njima protivnik biti.
83. Zar ne vidiš da Mi šaljemo šejtane na nevjernike, podstiču ih
podsticanjem.
84. Zato ne žuri protiv njih, samo im odbrojavamo broj.
85. Na Dan kad saberemo bogobojazne Milostivom kao izaslanstvo –
86. I potjeramo zločince Džehennemu žedne
87. Neće vladati posredovanjem, izuzev ko je kod Allaha uzeo obećanje.
88. I govore: “Milostivi je uzeo dijete.”
89. Doista iznosite stvar strašnu:
90. Gotovo da se od toga nebesa rascijepe i raspukne Zemlja, i padnu
brda rušeći se,
91. Što prizivaju Milostivom dijete!
92. A nije Milostivom potrebno da uzima dijete.
93. Svako ko je na nebesima i Zemlji, doći će Milostivom jedino kao
rob.
94. Doista ih je sračunao i pobrojao ih brojanjem.
95. I svaki od njih će Mu doći na Dan kijameta sam.
96. Uistinu, onima koji vjeruju i rade dobra djela, daće im Allah
ljubav.
97. Pa olakšali smo ga na jeziku tvom, da obraduješ njime bogobojazne,
i opomeneš njime narod svadljivaca.
98. A koliko smo prije njih uništili naraštaja! Da li osjećaš od njih
ijednog, ili čuješ njihov tihi šum?