SEBA’ * SEBA’
1. Hvala Allahu – Onome čije je šta je na nebesima i šta je na Zemlji –
i Njemu hvala na Ahiretu. A On je Mudri, Obaviješteni.
2. Zna šta prodire u Zemlju i šta iz nje izlazi, i šta se spušta s neba
i šta uzlazi u njega; a On je Milosrdni, Oprosnik.
3. A oni koji ne vjeruju govore: “Neće nam doći Čas.” Reci: “Svakako, i
tako mi Gospodara mog, Znalca nevidljivog, sigurno vam dolazi.” Ne
izmiče od Njega težina atoma u nebesima, niti u Zemlji, ni sitnije od
toga, niti krupnije, a da nije u Knjizi jasnoj,
4. Da bi nagradio one koji vjeruju i rade dobra djela. Ti takvi će
imati oprost i opskrbu plemenitu.
5. A oni koji se upinju protiv ajeta Naših – da (ih) oslabe – ti takvi
će imati kaznu prljavštine bolne.
6. I oni kojima je dato znanje vide da je ono šta ti je objavljeno od
Gospodara tvog – to Istina, i vodi putu Moćnog, Hvaljenog.
7. A oni koji ne vjeruju, govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka
(koji) će vas obavijestiti: ’Kad se budete raspadali potpunim raspadom,
zaista ćete vi biti u stvaranju novom?’
8. Da li je izmislio protiv Allaha laž ili je u njemu ludilo?”
Naprotiv! Oni koji ne vjeruju u Ahiret, u muci su i zabludi dalekoj.
9. Pa zar ne vide šta je ispred njih i šta je iza njih od neba i
Zemlje? Da hoćemo učinili bismo da oni propadnu u Zemlju ili dali da
padnu na njih komadi neba. Uistinu, u tome je znak za svakog roba koji
se obraća.
10. I doista smo dali Dawudu od Nas dobrotu: “O brda! Slavite s njim i
pticama”, i Mi smo mu omekšali gvožđe.
11. “Izrađuj prostrane pancire i određuj plet, i radite dobro. Uistinu,
Ja sam onog šta radite Vidilac.”
12. I Sulejmanu vjetar – jutro njegovo mjesec i večer njegova mjesec. I
pustili smo da mu teče izvor bakra (rastopljenog); i od džinna onog ko
je radio pred njim s dozvolom Gospodara njegovog. A ko je od njih
odstupio od naredbe Naše, daćemo da on iskusi od kazne seira.
13. Radili su mu šta je htio od mihraba i skulptura i posuda kao
rezervoari, i kotlove nepokretne. “Radite porodico Dawudova
zahvaljujući.” A malo je robova Mojih zahvalnih.
14. Pa pošto smo mu odredili smrt, ukazala im je na smrt njegovu jedino
živina zemljina, jedući štap njegov. Pa pošto je pao, bi jasno
džinnima: Da su znali nevidljivo, ne bi ostali u kazni prezrenoj.
15. Doista je za Sebu bio u njihovom prebivalištu znak: dvije bašče
zdesna i slijeva: “Jedite od opskrbe Gospodara vašeg i zahvaljujte Mu –
zemlja lijepa, a Gospodar Oprosnik!”
16. Pa su se odvratili, te smo poslali na njih bujicu Arima. I
zamijenili smo im dvije bašče njihove sa dvije bašče (plodova) gorkog
okusa i tamariskom i nešto malo lotosa.
17. Tako smo ih platili što nisu vjerovali. A da li kažnjavamo, osim
nezahvalnike?
18. I načinili smo između njih i između gradova koje smo blagoslovili,
gradove vanjske i odredili u njima putovanje: “Putujte u njima noćima i
danima, bezbjedni!”
19. Tad su govorili: “Gospodaru naš! Produži (razmak) među putovanjima
našim!” Pa su činili zulm dušama svojim, te smo ih učinili pričama i
rastrgali ih potpunim kidanjem. Uistinu, u tome su znaci za svakog
strpljivog, zahvalnog.
20. I doista je Iblis obistinio na njima pretpostavku svoju, pa su ga
slijedili, izuzev skupine vjernika.
21. A nije on imao nad njima nikakvog autoriteta – izuzev da razaznamo
ko vjeruje u Ahiret od onog ko je u sumnji o njemu. A Gospodar tvoj je
nad svakom stvari Čuvar.
22. Reci: “Zovite one koje pretpostavljate mimo Allaha! Ne vladaju
težinom atoma na nebesima niti na Zemlji, i nemaju oni u njima nikakva
udjela, i nema On među njima nikakva pomagača.”
23. I neće koristiti kod Njega posredovanje, izuzev onom kome dopusti.
Dok, kad se otkloni strah iz srca njihovih, reći će: “Šta to reče
Gospodar naš?” Reći će: “Istinu.” A On je Uzvišeni, Veliki.
24. Reci: “Ko vas opskrbljuje s neba i Zemlje?” Reci: “Allah. A uistinu
smo mi ili vi na Uputi ili u zabludi očitoj.”
25. Reci: “Nećete biti pitani za ono šta smo skrivili, niti ćemo biti
pitani za ono šta ste radili.”
26. Reci: “Sakupiće nas Gospodar naš, zatim će presuditi među nama s
Istinom. A On je Sudac, Sveznajući.”
27. Reci: “Pokažite mi one koje Mu kao rivale priključujete?” Nikako!
Naprotiv! On je Allah, Moćni, Mudri.
28. I poslali smo te cijelom čovječanstvu, samo kao donosioca radosnih
vijesti i opominjača, ali većina ljudi ne zna.
29. I govore: “Kad će ovo obećanje, ako ste istiniti?”
30. Reci: “Imaćete vi rok na Dan kojeg nećete čas usporiti, niti
ubrzati.”
31. I govore oni koji ne vjeruju: “Nećemo vjerovati u ovaj Kur’an, niti
u ono prije njega.” A da ti je vidjeti kad zalimi budu zaustavljeni kod
Gospodara svog, uzvraćaće jedni drugima riječ. Oni koji su učinjeni
slabima reći će onima koji su se oholili: “Da nije vas bilo, sigurno
bismo bili vjernici.”
32. Oni koji su se oholili reći će onima koji su učinjeni slabima: “Zar
smo vas mi odvratili od Upute, nakon što vam je došla? Naprotiv, bili
ste zločinci!”
33. I reći će koji su učinjeni slabima, onima koji su se oholili:
“Naprotiv! Spletkaranje noću i danju, kad ste nam naređivali da ne
vjerujemo u Allaha i činimo Njemu ravne.” I tajit će žal pošto vide
kaznu. A načinićemo okove na vratovima onih koji nisu vjerovali. Zar će
biti plaćeni, osim kako su radili?
34. I nismo u grad poslali nijednog opominjača, a da nisu rekli
raskalašnici njegovi: “Uistinu, mi smo u ono s čim ste poslani –
nevjernici.”
35. I govore: “Mi smo veći po bogatstvima i djeci, i nećemo mi biti
kažnjeni!”
36. Reci: “Uistinu, Gospodar moj pruža opskrbu kome hoće i uskraćuje”,
ali većina ljudi ne zna.
37. I nisu bogatstva vaša niti djeca vaša ono što će vas Nama rangom
približiti, izuzev onog ko vjeruje i čini dobro. Pa ti takvi će imati
plaću dvostruku za ono što su radili i oni će u odajama sigurni biti.
38. A oni koji se trude da oslabe ajete Naše – takvi će u kaznu
privedeni biti.
39. Reci: “Uistinu, Gospodar moj pruža opskrbu kome hoće od robova
Svojih i uskraćuje mu. A šta god udijelite od stvari, pa – On će to
zamijeniti, i On je Najbolji od opskrbljivača.”
40. A na Dan kad ih sve skupi, zatim kaže melecima: “Jesu li ovi vas
obožavali?”
41. Reći će: “Slavljen neka si Ti! Ti si Zaštitnik naš mimo njih.
Naprotiv, obožavali su džinne; većina njih su u njih bili vjernici.”
42. Zato vi Danas ne vladate jedni za druge korišću, niti štetom. I
reći ćemo onima koji su činili zulm: “Kušajte kaznu vatrom, onu koju
ste poricali!”
43. I kad im se uče ajeti Naši jasni, kažu: “Ovo je samo čovjek, želi
da vas odvrati od onog šta su obožavali očevi vaši”, i kažu: “Ovo je
samo laž izmišljena.” A govore koji ne vjeruju za Istinu, pošto im je
došla: “Ovo je samo sihr očiti.”
44. A nismo im dali nikakve knjige da ih proučavaju, i nismo im poslali
prije tebe nijednog opominjača.
45. I poricali su oni prije njih, a nisu (ovi) dosegli desetinu onog
šta smo njima dali, pa su poricali poslanike Moje! Pa kakvo je bilo
odbijanje Moje!
46. Reci: “Samo vas jednom savjetujem: da ustajete radi Allaha po dva i
pojedinačno, zatim razmišljate: nije u drugu vašem nikakva ludost. On
vam je samo opominjač pred kaznom žestokom.”
47. Reci: “Šta god nagrade od vas tražim, ta (neka) je ona vaša.
Nagrada moja je jedino do Allaha; a On je nad svakom stvari Svjedok.”
48. Reci: “Uistinu, Gospodar moj spušta Istinu; Znalac nevidljivih.”
49. Reci: “Došla je Istina, i neće se pojaviti neistina, niti se
vratiti.”
50. Reci: “Ako zalutam, pa samo lutam protiv duše svoje, a ako se
uputim, pa to je stoga što mi objavljuje Gospodar moj. Uistinu! On je
Onaj koji čuje, Bliski.”
51. A da ti je vidjeti kad se preplaše, pa ne bude uzmicanja, i budu
dograbljeni iz mjesta bliskog,
52. I reknu: “Vjerujemo u njega!” A otkud im prihvatanje iz mjesta
dalekog?
53. A doista nisu vjerovali u njega od ranije, i ciljali su na
nevidljivo iz mjesta dalekog.
54. A između njih i onog šta žele je prepreka, – kao što je učinjeno
prije sa njima sličnima. Uistinu, oni su bili u sumnji zbunjujućoj.