SAD * SAD
1. Sad. Tako mi Kur’ana, posjednika Opomene,
2. Naprotiv, oni koji ne vjeruju u oholosti su i razdoru.
3. Koliko smo prije njih uništili pokoljenja, pa su prizivali, a prošlo
bi vrijeme za uzmicanje.
4. A čudili su se da im je došao opominjač između njih, i govorili
nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažac.
5. Je li učinio bogove Bogom Jedinim? Uistinu, ovo je stvar čudesna!”
6. I krenuše velikani između njih: “Idite i ustrajte uz bogove svoje!
Uistinu, ovo je stvar željena!
7. Nismo o ovome čuli u milletu zadnjem. Ovo je samo izmišljotina!
8. Zar je njemu objavljena Opomena između nas?” Naprotiv! Oni su u
sumnji o Opomeni Mojoj. Naprotiv, još nisu okusili kaznu Moju.
9. Zar su kod njih riznice milosti Gospodara tvog, Moćnog, Darivaoca?
10. Zar je njihova vlast nebesa i Zemlje i onog šta je između njih? Pa
neka se uspnu u (kakvim) sredstvima!
11. Vojska su saveznička što će ondje poražena biti.
12. Poricali su prije njih narod Nuhov i Ad i faraon, posjednik
stubova,
13. I Semud i narod Lutov i stanovnici Ejke. To su bile stranke.
14. Svaki je samo poricao poslanike, pa se obistinila kazna Moja.
15. A takvi čekaju samo krik jedan, za kojeg nema odlaganja.
16. I govore: “Gospodaru naš! Ubrzaj nam dio naš prije Dana obračuna.”
17. Strpi se nad onim šta govore, i sjeti se roba Našeg Dawuda,
posjednika moći. Uistinu, on je bio taj koji se obraćao.
18. Uistinu! Mi smo potčinili brda (da) s njim slave u sutonu i
obasjavanju,
19. I ptice okupljene. Svako je Njemu obraćenik.
20. I ojačali smo carstvo njegovo, i dali mu mudrost i odlučan govor.
21. A da li je tebi stigla vijest o parničarima? Kad se ispeše na
mihrab;
22. Kad uđoše Dawudu, pa se prestraši od njih, rekoše: “Ne boj se! Dva
smo parničara, učinili smo nepravdu jedan drugom, zato među nama
presudi s Istinom; i ne budi nepravedan; i uputi nas putu pravom.
23. Uistinu, ovo je brat moj. On ima devedeset devet ovaca, a ja imam
jednu ovcu, pa je rekao: ’Povjeri je meni!’ – i nadmaši me u govoru.”
24. (Dawud) reče: “Zaista ti je učinio zulm traženjem ovce tvoje ovcama
svojim. A uistinu, mnogi od ortaka čine nasilje jedni drugima, izuzev
koji vjeruju i čine dobra djela – a njih je malo.” I Dawud pomisli da
ga iskušavamo, pa zamoli oprost Gospodara svog i pade na ruku’ i pokaja
se.
25. Tad smo mu to oprostili. A uistinu, on ima kod Nas bliskost i
lijepo povratište.
26. O Dawude! Uistinu! Mi smo te učinili halifom na Zemlji; zato sudi
među ljudima s Istinom, i ne slijedi strast, pa da te zavede s puta
Allahovog. Uistinu, koji zavode s puta Allahovog, imaće oni kaznu
žestoku što su zaboravili Dan obračuna.
27. I nismo stvorili nebo i Zemlju i šta je između njih, uzaludno. To
je mišljenje onih koji ne vjeruju. Pa teško onima koji ne vjeruju – od
vatre!
28. Zar tretiramo one koji vjeruju i rade dobra djela, kao mufside na
Zemlji? Ili tretiramo bogobojazne kao razvratnike?
29. Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena; da razmatraju ajete
njene i da se pouče posjednici razuma.
30. I podarili smo Dawudu Sulejmana. Divan rob! Uistinu, on je bio onaj
koji se obraćao.
31. Kad mu se izvedoše u sumrak safinati brzi,
32. Tad reče: “Uistinu! Ja sam (više) iskazao ljubav prema dobru no
zikru Gospodara svog” – dok se ne sakri velom (noći).
33. “Vratite mi ih”, pa je počeo glađenjem nogu i vratova.
34. I doista smo iskušavali Sulejmana, i bacili na prijesto njegov
tijelo – zatim se obratio.
35. Reče: “Gospodaru moj! Oprosti mi, daruj mi vlast kakvu niko neće
imati poslije mene! Uistinu, Ti, Ti si Darivalac.”
36. Pa smo potčinili njemu vjetar – puhao je povjetarac po naredbi
njegovoj kud je htio,
37. I šejtane, svakog graditelja i ronioca,
38. I druge povezane u okove.
39. “Ovo je poklon Naš, pa daruj ili zadrži, bez računa.”
40. A uistinu, on kod Nas ima bliskost i lijepo povratište.
41. I spomeni roba Našeg Ejjuba, kad pozva Gospodara svog: “Uistinu me
šejtan dotiče jadom i patnjom.”
42. “Udri nogom svojom!” Ovo je mjesto pranja – hladno, i piće.
43. I podarili smo mu porodicu njegovu, i slično njima uz njih – milost
od Nas – i Opomenu za imaoce razuma.
44. “I uzmi rukom svojom snop, pa udri njime i ne prekrši zakletvu!”
Uistinu, Mi smo ga našli strpljivim. Divan rob! Uistinu, on je bio
pokajanik.
45. I spomeni robove Naše, Ibrahima i Ishaka i Jakuba – posjednike
čvrstine i zapažanja.
46. Uistinu! Mi smo ih pročistili čiščenjem – sjećanjem Kuće.
47. I uistinu, oni su kod Nas od odabranih, najbolji.
48. I spomeni Isma’ila i Eljese’a i Zul’kifla; a svaki je bio od
najboljih.
49. Ovo je Opomena; a uistinu, bogobojazni će imati divno povratište,
50. Bašče Adna, za njih otvorenih kapija,
51. Naslonjeni u njima, tražiće u njima mnogo voća, i piće.
52. A kod njih će biti (hurije) kratkih pogleda, vršnjakinje.
53. Ovo je ono šta vam se obećava za Dan obračuna.
54. Uistinu, ovo je opskrba Naša, nema za nju nikakva iscrpljenja.
55. Ovo! A uistinu, prevršitelji će imati zlo povratište,
56. Džehennem! Pržiće se njime, pa loše je odmorište.
57. Ovo! Zato neka ga kušaju – ključalu tekućinu i ledenu,
58. I druge, od sličnih tome, u parovima!
59. “Ovo je skupina koja se s vama gura. Neće za njih biti
dobrodošlice! Uistinu, oni će biti prženi vatrom.”
60. Reći će: “Naprotiv, vi – za vas nema merhaba: vi ste ga pripremili
za nas, pa loše je stanište!”
61. Reći će: “Gospodaru naš! Ko je ovo pripremio za nas, pa povećaj mu
dvostruku kaznu u vatri!”
62. I govoriće: “Šta nam je, ne vidimo ljude koje smo brojali
ozloglašenima?
63. Jesmo li ih uzeli ruglom ili su s njih skrenuli pogledi?”
64. Doista, to će biti istina: svađa stanovnika vatre.
65. Reci: “Ja sam samo opominjač, i nema nikakva boga, izuzev Allaha
Jedinog, Onog koji savlađuje,
66. Gospodara nebesa i Zemlje i šta je između njih, Moćnog, Oprosnika.”
67. Reci: “To je vijest veličanstvena,
68. Vi ste od nje odvraćeni!
69. Nisam imao nikakvog znanja o Skupu najvišem, kad su raspravljali;
70. Meni se objavljuje da sam ja samo opominjač jasni.”
71. Kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu, Ja sam Tvorac smrtnika
od ilovače,
72. Zato kad ga sredim i udahnem u njega od Duha Svog, tad padnite
njemu ničice.”
73. Pa su učinili sedždu meleci, svi oni zajedno,
74. Osim Iblisa. Uzoholio se i bio od nevjernika.
75. (Allah) reče: “O Iblise! Šta te je spriječilo da padneš na sedždu
onom šta sam stvorio rukama Svojim? Jesi li se uzoholio ili si od
uzvišenih?”
76. Reče: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si
stvorio od ilovače.”
77. (Allah) reče: “Pa izlazi iz njega, pa uistinu si ti protjeran,
78. I uistinu! Na tebi je prokletstvo Moje do Dana sudnjeg.”
79. Reče: “Gospodaru moj! Pa odgodi mi do Dana kad će biti podignuti.”
80. (Allah) reče: “Pa uistinu si ti od onih kojima se odgađa,
81. Do Dana – wakta poznatog.”
82. Reče: “Pa tako mi moći Tvoje, sigurno ću ih sve zavesti,
83. Izuzev robova Tvojih – od njih čistih.”
84. (Allah) reče: “Pa Istina je, a Istinu govorim,
85. Sigurno ću napuniti Džehennem tobom i onim između njih ko te bude
slijedio – svima.”
86. Reci (Muhammede): “Ne tražim od vas za njega nikakvu nagradu, i
nisam ja od izvještačenih.
87. On je samo Opomena svjetovima.
88. A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”